Hrskave proljetne rolice na naški

Prije par tjedana u inbox facebook stranice došla mi je poruka, jedna od dvije koje sam ikad primila. Popularnost mi nije jača strana. Prva je bila od nekog Stranca koji je zalutao u krivu sferu bespuća interneta, a druga je bila od Novinarke koja piše za portal Dom i stil i sadržavala je želju da na istom ukratko predstavi moj blog. Gledala sam u tu poruku povremeno puna dva dana, pristanak je značio prvi korak izlaska ispod plašta nevidljivosti kojeg sam ukrala Harry Potteru i koji me tako dobro (?) služio, a odbijanje je vodilo pitanju ‘čemu onda pisanje bloga uopće?”.

Pišem blog već skoro dvije godine, stranicu na fejsu imam godinu dana manje. Bila sam nezaposlena, trebala mi je zanimacija, pekla sam kolače i inače opsjednuta urednošću odlučila napraviti kuharicu u word dokumentu. Onda se javila potreba da šaljem recepte prijateljima pa sam sve preselila na blog. U dvije godine nije se nakupilo baš puno postova/recepata, jer svaki prije moram par puta isprobati, stavljam samo one testirane na većem uzorku ljudi čije reakcije su bile 100% pozitivne. A onda još sve treba uobličiti u smislenu cjelinu, a za to treba vremena kojeg (na sreću ili na žalost) nemam previše jer odavno nisam na Burzi.

Blog je moja vikend zanimacija, hobi, mjesto na kojem se izražavam nesputana pravilima, zakonima i željama svakavih investitora. Svijet u kojem se ne trudim nikoga zadiviti, pa niti podilaziti publici. Nekad je pisanje postova zabavno, nekad se čini sasvim besmisleno. Ovisno koji vjetar taj dan puše.

Nisam tipični ‘foodie’ (po domaći ‘ždero’) koji piše blog. Izbirljiva sam i za za pola namirnica ću kao dijete reći da su ‘fuj’ i bljucnuti ih. Ipak negdje duboko u meni krije se mali gurman, koji zna šta valja, šta voli i zna u tome uživati, ne stalno i ne obilno, ali to nije ni smisao.

Na kraju sam pristala na intervju. I na to da se objavi slika moje malenkosti. U nepovrat je otišao moj tajni identitet. Jedan je Banksy. Mamzi je odmah komentirala da je to super, njoj je dosta svih tih anonimusa u današnje vrijeme. Odgovorila na pitanja, kratko i iskreno. Pa kud puklo.

Svako toliko čudnim putevima, ravno iz stratosfere doleti mi informacija da imam vjerne čitatelje, da isprobavate moje recepte i da ste zadovoljni, da se tu i tamo nasmijete, da radim nešto ok… Samo da znate- postoje i direktniji načini, na dnu postoji kućica za komentare, imate čak i opciju da ostanete anonimni. 🙂

U kužini je mjesto, kako kaže Arsen, di se živi, u njoj je ka u teatru, tu se uči, tu se ide, padne pisma kad je večer, oduvik se iz kužine u velike zemlje kreće… i to je to, moj blog, hrana, knjige, filmovi, glazba i putovanja. Na neki moj način, sasvim nestručan. Uzmi ili ostavi.Spring rolls, dim sum, lumpia, chungwon, rollito de primavera… samo su neki nazivi za proljetne rolice diljem svijeta. Proljetne rolice su kineski finger food, koji se radi sa kupusom, različitim drugim povrćem, svinjetinom i korama od rižinog brašna. Ja sam ga prilagodila svojim željama, i zamijenila svinjetinu sa teletinom, a za kore mi je bilo najlakše kupiti gotove, i to one Tenine (ima ih u Intersparu), jer su provjereno dobre, lako se rolaju i ne raspadaju se kod prženja. Problematična stvar kod ovog recepta je prženje u dubokom ulju koje sigurno svi vole izbjeći, ali nekad to jednostavno nije moguće. Svejedno ćete ih obožavati!