Putovanja

Putovanje po Italiji (I. dio- Rimini i Rim)

rome-3

Prvotni plan bio je tjedan dana godišnjeg provesti u Irskoj u vlastitom aranžmanu, no zbog više faktora (nedostatak vremena za planiranje i troškova koji su iz dana u dan rasli) od toga smo odustale. Onda smo slučajno na Facebooku nabasale na agenciju Jungle tribe- nasmijano pleme i ponudu za dva tjedna Sicilije (smještaj+doručak+prijevoz). To je bilo to, ljubav na prvu ponudu. Nadoplata za dvokrevetnu sobu (zbog duševnog mira), putno osiguranje i fakultativne izlete (po izboru). U agenciji su nam rekli da će svi fakultativni izleti koštati 70e, no ispalo je da koštaju duplo više, no na kraju smo ih ipak sve uplatile. Srećom da su Talijani pokupovali sve hrvatske banke pa se novac s bankomata diže bez provizije.

Putovanje u brojkama: 1 autobus, 15dana, 5000km, 9 gradova, 9 noćenja u hotelu/hostelu, 6 noćenja u busu, 7 fakultativnih izleta.

Putovanje je za neke počelo u Beogradu, za nas u Zagrebu, negdje oko 1h iza ponoći na čudno pustom parkiralištu Arena centra. Prvih pola sata smo bile u mode-u ‘što je nama ovo trebalo?’, sve je naizgled bilo malo, skučeno, dosadno, staro i smrdljivo. S vremenom smo se s nečim pomirile, s nečim saživjele, s nekim ugodno iznenadile, ali smrad je ostao konstanta, kao gravitacija.

“Fasten your seatbelts, this is going to be a bumpy ride.”

1. dan- RIMINI (pakao)

Na prvo odredište- Rimini, grad na Jadranskom moru, stigli smo negdje oko podne. U planu i programu agencije pisalo je da nam mogu organizirati fakultativni izlet u San Marino, čemu smo se jako veselile. No u najgore vrijeme za šetnju (čitaj: živjeti) servirana nam je informacija da u San Marino možemo u vlastitom aranžmanu javnim prijevozom i da u Riminiju ostajemo do (bubnjevi) ponoći! Jebeš itinerar.
rimini-2Bila je pučina podne, 800 stupnjeva, a ispred nas milijun suncobrana, miljardu ljudi, nonilijun (1 pa 54 nula) zrnaca pijeska i more ko bara. Sjele smo na kavu, pojele ručak i prošlo je možda 23 i pol minute. Što idućih 9h i 36 i pol munute? Klincima na 2. godini arhitekture možda bi se svidio urbanistički koncept Riminija- red plaže, red ceste, red kičastih, ali luksuznih hotela, red ceste, red kafića, restorana i dućana s ponudom ‘od badića do florescentne Gospe’. Pitaš se samo tko pri punoj svijesti uplati ljetovanje na takvom mjestu. Rimini je grad u kojem je vrijeme stalo i ljudi ne sjede na klupi (probale smo, čudno su nas gledali, možda zato što smo bijele ko mascarpone i sjedimo u hladu). Navodno ima i neki stari dio grada koji je prelijep, ali ga mi nismo vidjele (probale smo, ali nakon što smo pola sata hodale od plaže broj 86 do broja 52 i nismo vidjele ništa, odustale smo i sjele na klupu). Vratile smo se u staru birtiju (Lucia) na koktel (5e) i wi-fi, dobile smo i fine mini sendviče besplatno (<3). Kad je (napokon) pala noć prošetale smo do plaže (najbolja je kad se ne vidi) na kojoj je vrhunskim engleskim pisalo- “Rimini dog no problem”– iliti plaža na kojoj su psi dobrodošli. Pa smo opet sjele na klupu. Autobus smo dočekale ko ozebli sunce ili kao izgoreni čašu jogurta (bilo ih je). Napokon na putu prema Rimu (jer tamo vode svi putevi) mogle smo spavat snom čovjeka koji je izgubio dan života u prokletom Riminiju.
rimini-2
Ako vas put ikad nanese u Rimini ne budite lijeni, sjednite na bus i truckajte se do San Marina sat vremena. Kažu da se isplati, a pouzdano znam da u Rimini dovode ljude da umiru u mukama. Pa vi birajte.

2. dan- RIM (Vječni grad u 48h, kao Audrey Hepburn u filmu ‘Praznik u Rimu’)

U Rim smo stigli u rano jutro jedne sunčane nedjelje, nakon još jedne divne noćne vožnje i spavanja u položajima za mučenje (nismo baš izgledale kao Audrey kad se probudi u Gregoryevom krevetu :)). Smješteni smo u hotelu Siracuza (Via Marsala 50) točno nasuprot ulaza u Termini (glavni kolodvor), ostavljamo stvari, uzimamo kartu grada i odlazimo šetati do check in-a. Odlučile smo da ćemo maksimalno iskoristiti vrijeme za razgledavanje grada, bez ulazaka u atrakcije koje se plaćaju i u kojima bi mogle izgubiti pojam o vremenu. Zato smo na karti označile tri kruga, dva za prvi dan i jedan za treći, koji su obuhvatili sve najvažnije znamenitosti.

Prvi krug je bio najmanji, jer smo bile polulude, neispavane i u istoj odjeći od Zagreba. Srećom motale smo se uglavnom oko Terminija pa nismo previše zaud..ovaj odudarale. Krenule smo prema sjeverozapadu i ulicom Enrico de Nicola došle do Nacionalnog muzeja i Dioklecijanovih termi (karta oko 8e), pa iza ugla na Trg republike i ispred crkve Santa Maria degli Angeli e dei Martiti, koju vjerojatno ne bi ni skužile da na njoj velikim slovima nije pisalo basilica. Ova barokna crkva nastala je na ruševinima Dioklecijanovih termi u 16.st prema projektu Michelangela Buonarrotija. Ima atipičnu fasadu, jednostavnu i nenametljivu, koja je u biti dio apside nekadašnjih termi. Obavezno zavirite unutra (besplatno je), zadivit će vas svojom grandioznošću i ljepotom.
rome-1Prešle smo na Piazzu della Repubblica na mjestu gdje nema pješačkog prijelaza, slikale fontanu pa se uputile Via Nazionale, pa Torino ravno do bazilike Santa Maria Maggiore. U biti, prvo ćete izbiti na Piazza dell’ Esquilino (jedan od sedam brežuljaka) u čijem centru se nalazi obelisk (premješten s ulaza u Augustov mauzolej u 16.st. za vrijeme pape Siksta V.-papa Hrvat) i zaključiti da se u baziliku ne može ući, no ovdje nije poštivano pravilo o ulazu na zapadu, a apsidi na istoku, pa je okružite prije nego odustanete. Ulaz je besplatan, kao i bijela sintetička pokrivala za ramena i noge koja obavezno posudite ako ste oskudno odjeveni (što je normalno skroz jer je kolovoz…), unutra šeta striček koji vas odmjerava (sasvim legitimno?!) i određuje postotak vidljive gole kože i ovisno o tome u miru vas isprati na ulicu (meni je pokazo palac gore, kao oke sam, ne potičem grešne misli). Taj đavolji predmet tajice. Crkva Santa Maria Maggiore je, za razliku od ove prije nje, bazilika i arhitektonski (ne samo po tituli), termin bazilika dolazi od sudske velike dvorane na forumu ili velike dvorane u carskim palačama s apsidom na kraju (antički Rim), građene od vertikalnih zidova od opeke i kamena, pokrivene drvenim otvorenim krovištem, s nekoliko lađa (obično 3), gdje je glavna lađa viša od pokrajnjih, a osvjetljenje se ostvaruje u razlici krova (to se naziva bazikalno osvjetljenje), a kršćani su ih prenamijenili u crkve.

Nakon što smo ponovo izašle na blješteće danje svjetlo, otišle smo potražiti kafić i sjest na jednu pravu hrvatsku kavu od minimalno 3h. Ali! Nema toga u Italiji, kafića ni za lijek, a i nema kulture ispijanja kave, najbolja je s nogu u trajanju od par minuta. Talijani ne vole kad im dugo sjedite u ugostiteljskom objektu, a i to malo vam rado dodatno naplate.

U drugi krug krećemo kasno poslijepodne, nakon popodnevnog spavanca i osrednjeg ručka/večere, vesele i prpošne. Na Terminiju smo otišle u podzemnu da nas prebaci dvije stanice do Colosseuma (sat i pol vožnje košta 1,5e). Po izlasku iz zemlje, gdje me tresla žešća klaustrofobija, dočekala nas je sreća iliti kolosalnost Rima u svojoj punini.
rome-2Kolosej je, naravno amfiteatar u Rimu ili kako smo si svi lijepo objasnili to što nismo ušli unutra- malo ‘skejlana’ Arena u Puli. Amfiteatri su tlocrtno eliptičnog oblika, u prostoru imaju valjkasti oblik i u njima su se održavale gladijatorske igre. Najveći je naravno ovaj u Rimu, i da ga Papa 1780. nije proglasio svetim mjestom, nastavio bi se trend skidanja kamenja za izgradnju drugih objekata/spomenika i možda ga danas ne bi bilo. “Dok Koloseum stoji, stajat će i Rim; kada Koloseum padne, past će i Rim; kada padne Rim, past će i svijet!” Huh! Karta košta 12e (na internetu je možete kupit unaprijed da ne čekate u redu), zgodno je uzet i vodiča da ispriča šta se sve tu krije (5e).

Šetamo dalje kroz Konstantinov luk i uz Foro Romano (plaća se upad i ogromno je), s lijeve strane vidimo baziliku sv. Ivana i Pavla. Skrećemo desno u Via del Cerchi i dolazimo do Circo Massimo (“Veliki krug”) koji je u Starom Rimu uglavnom služio za utrke dvokolica, dug 600m i širok 140m, procjenjuje se da je mogao primiti 150.000 gledatelja. Kako su s vremenom gladijatorske igre i ine zabave izgubile važnost (ili smisao) tako se prestao koristit i Circo, pa je opet kamenje korišteno za neka nova zdanja. S obzirom da ga nitko nije proglasio svetim mjestom danas je na njegovom mjestu veliki ozelenjeni prostor, no uz malo mašte moći ćete si dočarat rimska vremena. Nekad su tu stajala i dva obeliska, no i njih je premjestio papa Siksto V., jedan na Piazzu del Popolo, drugi ispred bazilike sv. Ivana Lateranskog (čitaj dalje, saznat ćeš i zašto). I fun fact, 2007. godine grupa Genesis tu je održala koncert za 500.000 ljudi, koji je snimljen i objavljen na dvd-u ‘When in Rome 2007.’.

Desno od nas Palatin i ruševine, lijevo od nas hramovi, crkve, mauzoleji, slavoluci… gdje god pogledaš nešto, ne možeš sve ni pohvatati. Dolazimo do Cordonate, tj. stepenica koje vode na Piazzu del Campidoglio (16.st.). Renesansni trg i pristupne stepenice projekt su slavnog Michelangela, tlocrtno je trapez oko kojeg su postavljene tri zgrade- senat, konzervatorij i muzej. U sredini trga nalazi se eliptičan oval upušten za dvije stepenice koji se diže prema sredini, te crtež 12-ero krake zvijezde koji je izveden tek 1940. godine prema izvornom nacrtu. U sredini na konju nalazi se Marko Aurelije, kopija, jer se original čuva u muzeju, obzirom da je to jedini sačuvan konjanički spomenik iz antičkih vremena, slučajno, jer se u srednjem vijeku mislilo da je to car Konstantin (prvi rimski car koji je priznao kršćanstvo).
rome-6rome-11I onda, iz harmonične i umirujuće atmosfere Campidoglia genijalnog Michelangela, dolazite ispred Altare della Patria (Oltar Domovine) ili spomenika Viktoru Emanuelu II. (prvi taljianski kralj), predimenzionirane neoklasicističke grdosije u bijelom mramoru s kraja 19.st. Ograda je bila zatvorena pa joj se nije moglo pristupiti (bila je nedjelja), no sutradan smo opet na kraju završili u njenom dvorištu koje je ovaj put bilo otvoreno za javnost pa smo se popele do najviše razine koja je besplatna (do krova vodi lift koji morate platiti 7e), s nje bar puca odličan pogled na carske forume i Kolosej. Sa zadnjim zrakama sunca prošetale smo carskim forumima- Cezarov, Augustov, Nervin i Trajanov, te Hram mira, nekadašnja mjesta burnog rimskog političkog života.
rome-5rome-14Povratak podzemnom do hotela koji nema wi-fi, pa u susjednom restoranu pijemo svježe cijeđeni sok od naranče za 4e, da se možemo spojiti i javiti da samo žive.
Noćenje (kako piše u Jungleovom itineraru).

3. dan- RIM (Audrey radi sve što je ikad željela u Rimu)

Treći dan u Italiji probudila nas je kiša (naravno, bio je ponedjeljak), no napokon smo se naspavale snom pravednika na godišnjem odmoru pa nije bilo važno. Doručkovale smo u hotelskom blagovanju tipičan talijanski (ušećereni) doručak- dvopek s pekmezom i kroasan s maslacem. I tako napucane velikom količinom šećera krećemo u finalni 3. circo. Ovaj put smo se odvezle podzemnom prema sjeveru na stanicu Piazza di Spagna, što nam je i bila startna pozicija.

Piazza di Spagna, Scalinata della Trinita dei Monti ili jednostavno Španjolske stube, izgradili su Francuzi da bi povezali crkvu Santissima Trinita dei Monti s trgom, a zovu se španjolske jer se tu nalazilo španjolsko veleposlanstvo pri Svetoj stolici. Na trgu se nalazi Berninijeva fontana Barcaccia iz 1627. u znak sjećanja na poplavu i čamac koji je ostao nakon što se voda povukla. Ono što smo mi ugledale su skele umjesto pročelja crkve, ograde i ostale zaštite oko fontane, obje u obnovi. Ostalo nam je samo stubište, koje eto nema ni cvijeća jer nije proljeće. Razočaranje je slab opis trenutka. Slikamo se, jer svi se slikaju, prilazi mi tip, pita hoću li slikat njegovu (prstenovu) družinu, pristajem, daje mi fotoaparat i počinje objašnjavati…
– “I know everything!”, kažem ja.
– “Oh, just like my wife!”, odvrati on.
rome-15Viom del Babuino stižemo ravno na Piazzu del Popolo, renesansni trg započet u 16.st., a konačan izgled dobiva u 19.st. Na trgu se nalaze crkve S. Maria Di Montesanto i S. Maria Di Miracoli, zrcalne barokne crkve koje je započeo Rainaldi, a dovršio Bernini, dvije fontane i obelisk donešen iz Egipta (a do pape Siksta V. premješten s Circo Massimo).
rome-16Za one koji žele znati više: papu Siksta V. zovemo i papa Hrvat, jer je jedini papa našeg podrijetla (rodom iz hrvatskog dijela Boke Kotorske), a važan je zbog renesansne obnove Rima! Grad je povezao u organsku cijelinu novim javnim prometnicama, a začetke budućih trgova označavao je postavljanjem obeliska (sad ti je jasno zašto ih je premještao), dao je završiti kupolu na bazilici sv. Petra i trg ispred nje, utemeljio je Vatikansku tiskaru, radio je na izdanju Vulgate koju je 1590. proglasio službenom katoličkom Biblijom. I ne bio on Hrvat da nije poklonio crkvu sv. Jeronima svojima (Hrvatima, je l’).

Iznad trga se nalazi Pincio, vidikovac i Villa Borghese, koje smo ostavile za idući posjet Rimu. Piazza del Popolo je super, osim za one koje muči agorafobija iliti veliki otvoreni javni prostori, ali žurimo dalje. Via di Ripeta vodi s trga ravno do Augustovog mauzoleja i muzeja u kojem se nalazi (zarobljen) Ara Pacis iliti Oltar veličanstvenog mira, koji je napravljen u slavu Augustovih pobjeda i njegovog uspješnog održavanja stogodišnjeg mira (Pax Romana). Da bi ste ga vidjeli morate izdvojiti sitnih 12e. Muzej je prva i jedina moderna zgrada koju smo vidjele u 2 dana šetnje Rimom.
rome-13Nastavljamo šetnju uz rijeku Tiber, pa kod mosta Umberta I skrećemo u unutrašnjost ne bi li našli kakvu birtiju za popit kavu i odmorit umorne stare kosti. Našle smo je na Via Giuseppe Zanaredelli, na samom kraju, imaju wi-fi (šifra je tottigoal) i solidan cappuccino. U dućanu pokraj kafića skupa s razglednicama visi i kalendar za 2015. sa slikama zgodnih svećenika i s naslovnice nas nestašno gleda poprilično zgodan lik. Tu sreću platit ćete 6-7e.
rome-4Put pod noge i vraćamo se prema Tiberu, pa prema zapadu do mosta i Anđeoske tvrđave, tu već postaje dosta gužvovito (je l to riječ?). Castel San’t Angelo je mauzolej cara Hadrijana, ali i papinska utvrda, u renesansi zatvor (tu je bio zatvoren Giordano Bruno) i vojarna. Danas je i muzej. Na terasi, s kojeg navodno pucaju divni pogledi, odigrava se i zadnji čin Puccinijeve Tosce. U filmu ‘Praznik u Rimu’ tvrđava se nalazi u pozadini scena plesa uz Tiber (<3).

Via della Conciliazione od Anđeoske tvrđave vodi ravno u najmanju državu na svijetu Vatikan, točnije na Trg sv. Petra koji se nalazi u njenoj osi i nudi najbolju vizuru. Bazilika sv. Petra izgrađena je na mjestu groba sv. Petra, prvo je tu bila ranokršćanska bazilika, a kasnije je zamjenjena onom u stilu klasične renesanse, kupola je barokna. Na njoj su radili svi važniji umjetnici toga doba- Bramante, Rafael, Bernini, Michelangelo… Piazza San Pietro je barokni trg čiji je glavni autor Bernini, čine ga tri kompozicijske cjeline- ovalni i trapezni trg i pročelje crkve. Ovalni trg okružuju kolonade stupova u 4 reda, koje su metafora za ‘ruke koje grle narod’. Na trgu se nalaze dvije fontane i obelisk iz 13.st.pr.Kr. kojeg je tu postavio, naravno, papa Siksto V. [profesionalnu deformaciju sam upravo nasilno ugušila] Ulaz u baziliku je besplatan, nismo ušle jer je red bio do preksutra, a nije nam palo na pamet ciganski se progurat preko reda (možete, ako vam je gušt), ulaznica za vatikanske muzeje je 15e (čini mi se). Dok smo stajale na trgu, divile se i osjećale jako male prišla su nam dva frajera i zamolila nas da ih slikamo, tu neobičnu zgodu kasnije smo nazvale “two gay people in House of homofobs”, i bili su jako gay (op.a. radosni, veseli..).

Nakon Vatikana smo se malo gubile u malim ulicama (nakon Vatikana sve izgleda nedostojno Boga i čovjeka), ali smo na kraju izbile na Cvjetni trg i brzinski ga promarširale (smrdio je po ribi). Opet kroz uličice do Piazze Navona (za urbanističke frikove kao ja Rim je dušu dao), srednjovjekovni trg koji se nalazi na mjestu antičke građevine, točnije Dominicijanovog stadiona. U sredini trga nalazi se Berninijeva fontana ‘Četiri rijeke’, točno ispred crkve San’t Agnese in Agone djelo arhitekta Borrominija.

I onda- tadaaa, Panteon! Hram svih bogova. Tom Hanks u Anđelima i demonima (od cijelog filma sjećam se samo Panteona). Jedna od prvih građevina koje sam naučila crtati na fakultetu. Kružna građevina s pravokutnim trijemom s korintskim stupovima. Polukružna kupola napravljena je od jednog dijela promjera 43,5m, što je čini najvećom kupolom ikad izgrađenom uporabom zidane konstrukcije; okulus ima promjer od 8,9m. Ulaz je besplatan. 🙂 Apsolutno oduševljenje.
rome-9U blizini Panteona napravile smo pauzu za ručak, u nekom malom restoranu s kariranim stolnjacima, s jako malim izborom jela u jelovniku. U nedostatku boljeg opisa reći ću da je bilo jestivo, ali smo sjele pred popodnevno zatvaranje pa nismo uspjele ni pošteno odmoriti. Kasnije smo doznale da je u blizini i super slastičarnica sa 100 vrsta sladoleda, pa probajte potražiti, ja hoću idući put.
rome-10Zaputile smo se prema fontani Di Trevi i doživjele najveće razočaranje u Rimu. Najveća fontana u gradu i jedna od najpoznatijih u svijetu u trenutku našeg posjeta bila je ograđena, presušena i u tijeku restauracije. Legenda kaže ako ubacite novčić u fontanu da ćete se vratiti u Rim. Mi smo pripremile novčić za ispunjavanje želja (a i želju!), ali smo ga brzo po dolasku spremile u džep. Unatoč tome oko fontane je bila ogromna gužva, neki su čak i bacali novčiće. Jedan je curetak čak nakon tog čina proplakao i dramatično se bacio u naručje (ne)suđenog. Poprilično blesava scena dok tupog pogleda i u nevjerici gledaš fontanu i vičeš ‘prevara!’.

S malo gorkog okusa u ustima privodio se kraju posjet Rimu, još smo malo šetale nasumično biranim ulicama. Izbile smo u dvorištu Oltara domovine, na koji smo se popele da bi još malo uživale u pogledu.
rome-7Osim što smo se par puta poslužile podzemnom da nas prebaci par stanica, sve ostalo smo prošle pješke, sve je jako blizu i iza svakog ugla niče neko novo otkriće. Rim je uistinu čudesan grad. Duh Rimskog carstva toliko je snažan da čak i nevjernici počnu vjerovati u život nakon smrti (ili propasti). Za idući put ostaje usporiti tempo i poradit na istraživanju gastronomske ponude.

Rim napuštamo oko 21h, umorne od cjelodnevnog hodanja (skoro bez stajanja) i predozirane arhitekturom krećemo prema obećanoj zemlji- Siciliji! Udobno se smještam u svoje sjedalo, imam jastuk, dekicu i ipod, osjećam se skoro k’o doma, to je onaj trenutak kad se s tim jednostavno saživiš. Pustiš Ashes Divide i pokušaš zaspat, iako ti to talijanske autoceste ne dopuštaju baš jednostavno (hupseri, tuneli, svjetlo, zavoji…you name it).

Za one koji žele znati više