[#subotnjidoručak] Vafli od tikvica i sira

Neki dan sam otišla u dućan i kupila svoj prvi pekač za vafle. Već duže vrijeme maštarim o jednom, i to onom četvrtastom koji radi debele vafle s lijepo izraženim rupama. Al’ s obzirom da je realnost malo drugačija, nabavila sam si onaj koji daje srcolike i tanke vafle. Nema veze, kakva god da je, vaflasti vikend s njim mogao je početi. Za divno čudo, odlučila sam započeti sa slanom verzijom, koja je ispala tako čudesno dobro. Servirala sam je u kombinaciji sa špekom, jajima, kozjim sirom, rajčicom i krastavcem. Prvu turu pojela sam prije nego sam uspjela pofotkati, jer sam bila gladna kao pas, a to je mirisalo i izgledalo predobro. U igri je bilo jaje na oko, koje se divno razlilo po svemu.

Recept sam pronašla na food52.com, uz njega ide i prezabavna priča o nekom liku koji gura u aparat za vafle sve što stigne i stalno se pita ‘will it waffle?’. So, let’s waffle everything! 😀 Ja nemam posebnu priču o vaflama. Nije mi ih pekla baka (pa ih ne zovem Bakin kolač) niti ga je donio netko iz inozemstva. Ali imam jednu staru priču (sa starog bloga) o subotnjem doručku, folk glazbi i koncertu Joan Baez. Recept je na kraju. 🙂

Priča o jutru, doručku i folk glazbi
(listopad, 2014.)

Po jutru se dobar dan poznaje, pogotovo ako taj dan nije radni. Jutra obično nose težinu odluke koja čeka od noći prije, jer jutra su pametnija od večeri. Svako jutro novi odabir između ustati ili odustati. Svako jutro novo mračno praskozorje (priložna oznaka vremena za vrijeme prije 10h op.a.). Jutarnji tipovi su endemska vrsta ljudi, ko čovječja ribica, oni što vole prpošnost i veselje servirati prije prve kave ili čim se već ljudi truju, a to nitko ne voli. Poznati njemački filozof Schopenhauer je rekao: “Svaki dan je kao mali život, svako buđenje malo rođenje, svako jutro mladost, svaki odlazak na spavanje mala smrt.” Ali šta on zna, on je mrzio žene i budio se nesretan i htio biti mlad. Svi normalni malo umru kad se probude pa se dignu kao feniks, a mladost dožive negdje tamo oko 15h.

Priče o jutru su uglavnom ljubavne i tužne jer govore o rastanku s krevetom i pokrivačem. Ima i birtija koja se zove Jutro, tamo se pije svježe cjeđeni sokić i jede čokolino, i tamo su ljubavne priče potencijalno sretnije. Sretnija su i jutra na moru, ona s kojima dan završava umjesto da počinje. Ili ona koja provedeš sanjajući pa bez nasilnih buđenja spontano otvoriš oči negdje oko podne.

Subotnja kasna jutra su npr. posebno lijepa, skoro lijepa kao nedjeljna. Ima neka tajna veza… između subotnjeg jutra, doručka i folk glazbe. Nakon pet dana ranog ustajanja, reda, rada i discipline, stvaranja ili razaranja (ovisi što točno piše u opisu posla), umiranja i rađanja, dođe subota i u partituri života tempo dobije oznaku adagio (sporo). Iz mamine kužine zamiriše kajgana na maslacu, domaći špek/panceta, domaća rajčica/pomidori kumice Ruže s Trešnjevačkog (ako je sezona) i kravlji sir. I tamo je već standardna ekipa Bob Dylan, Woodie Guthrie, Johnny Cash, Emmylou Harris, The Band, Joan Baez, Van Morrison, Neil Young… pjevaju iz računala. Randomnim redoslijedom, kako sama izabere stranica Jango. Možda se ipak po seljačkom doručku poznaje dan, ili po folk glazbi (bez turbo). To su moje subote u miru, prije nego počnem ribat podove i peći kolače.

Prošlu nedjelju u zagrebačkom Studentskom centru nastupila je apsolutna mega folk rock diva- Joan Baez. U prepunoj dvorani u kojoj je sjedila ekipa s prosjekom godina koliko traje i njena karijera (55, op.a.). Obiteljski koncert na koji su već dobrano punoljetna djeca povela roditelje koji su im zasigurno prenijeli ljubav prema toj glazbi. Joan Baez ima 73 godine i 30 albuma iza sebe, glazbenica i aktivistica, i moji prijatelji nikad nisu čuli za nju. Rodila se u New York-u, od oca Alberta Meksikanca i majke Joan Škotkinje (Big Joan). S obzirom na svoje meksičke korijene ne propušta priliku pjevati i na španjolskom. Obradila je predivnu pjesmu ‘Gracias a la vida’ poznate čilenaske pjevačice Violete Parra, koja se, ironično, ubila godinu dana nakon što je skladala pjesmu.

Gracias a la Vida que me ha dado tanto
me dio dos luceros que cuando los abro
perfecto distingo lo negro del blanco…

Možda niste čuli za njene pjesme, ali sigurno znate da je ljubovala s Bob Dylanom, u sjeni njegovog ogromog lika i ega nije bilo lako doći do izražaja. No uspjela je, nakon prekida je nastavila pjevati njegove pjesme. Na koncertu je izvela ‘Farewell Angelina’, ‘It’s all over now, baby blue’, ‘Blowin in the wind’, i pjesmu za koju je rekla da je traže da pjeva na vjenčanjima, sprovodima, proslavama rođendana i ostalim priredbama, klasik ‘Forever Young’.

May your heart always be joyful
And may your song always be sung
May you stay forever young…

On je bio frajer, pjesme o njoj zakukuljene su u njegovim kompleksnim stihovima. A ona, ona je blesavo žensko, koje je izravno i sasvim očito napisalo tri pjesme upućene baš njemu. Meni najdražu ‘Diamonds and rust’.

Now you’re telling me, you’re not nostagic
Then give me another word for it
You who are so good with words…

Joan je superžena, velika umjetnica i aktivistica, i moji prijatelji nisu čuli za nju. Posvetila je život borbi za ljudska prava, borbi protiv ratova (Vijetnamskog, u Iraku…), smrtne kaze, siromaštva, nasilja i zagađivanja okoliša. U novij doba pjevala je i za prosvjednike Occupy Wall Street. No nas je sve te nedjelje iznenadila (vijest o uhićenju Bandića) izvedbom pjesme ‘Ima neka tajna veza’, Bijelog Dugmeta, čijeg opusa nisam fan, ali je uspjela izvući i najdublje skrivanu emociju. Kud će suza nego na oko. Pjevala je još niz obrada kao ‘Suzanne’ od Leonarda Cohena ili ‘Imagine’ Johna Lennona. Bilo je tu emocija koje vam ne mogu (ili ne želim) opisati, nekad razarajuće, a nekad melem za dušu. Karta je uistinu bila malo poskupa, ali se isplatilo. Pljeskom smo je vratili na bis tri puta. Ostala sam uskraćena za ‘Love is just a four letter word’ i ‘Where have all the flowers gone’, ali to očekujem na idućem koncertu, tek joj je 73 (a majka joj je doživjela 100tu).

I said goodbye unnoticed
Pushed towards things in my own games
Drifting in and out of liftimes
Unmentionalbe by name…