Prije pisanja ovog posta probala sam istražiti malo povijest Tiramisua, ali jedino što sam dobila je džumbus (ne)provjerenih informacija. Tiramisu podrijetlo vuče sa sjevera Italije, a iz kojeg točno dijela ili grada nitko očito nije siguran. Priče se da je nastao u 17. stoljeću u Sieni u čast vojvode Cosima di Medicija III, ili u vrijeme I. svjetskog rata kao oproštajni kolač za vojnike koji su odlazili u rat, a u drugoj polovici 20.st. javilo se niz kuhara koji ga svojataju kao svoj izum. Recept za Tiramisu nije pronađen u kuharicama do šezdesetih godina prošlog stoljeća, a riječ Tiramisù u talijanskom riječniku pojavljuje se tek 1980. godine. U siječnju prošle 2013. godine proglašen je službenim jelom 6. Svjetskog dana talijanske kuhinje.
Riječ ‘tiramisu’ dolazi od venecijanskog dijalekta (tiramesù) i u prijevodu znači ‘podigni me’. Naišla sam na dvije teorije kako je dobio ime. Jedna je da se ‘podigni me’ referira na sastojke- espresso, kakao, šećer i alkohol koji su podizali tj. davali snagu onome tko ga je jeo. A druga je urbana legenda koja kaže da su venecijanske kurtizane kremi od jaja dodavale mascarpone i biskivit umočen u rum i kavu pa ga posluživale svojim mušterijama, a često su ga i same konzumirale kao okrepu između klijenata ili nakon posla.
Danas je to najpoznatiji talijanski kolač, dobro znan po piškotama umočenima u kavu i alkohol, kremi od jaja i mascarponea, te kakaa. Kako kroz povijest tako i danas doživljava raznorazne varijacije na temu- čokoladni, voćni, serviran u čaši, napravljen kao torta ili smrznut kao sladoled. Mogućnosti su brojne kao i teorije o njegovom podrijetlu.
U većini talijanskih domaćinstava nakon ručka nećete pronaći desert, prije neko svježe voće. Desert dolazi samo na kraju svečanih ručkova. Pogotovo tiramisu, jer nije jeftin kolač, a najskuplji sastojak mu je kvalitetan mascarpone sir. Obično se sprema u velikom plehu u verziji s kremom od pola kg mascarponea i slatkim vrhnjem koja nikad ne razočara, a sad slijedi malo skromnija i drugačija verzija Tiramisu za 6 osoba po receptu Ane Ugarković.
Ingredients
- 80g (Savoiardi) piškota (to je oko 10-11 komada)
- 250g mascarponea
- 200ml kave
- 300ml mlijeka
- 75g žumanjaka (≈ 3 veća jaja)
- 130g šećera
- 30g brašna
- 3 bjelanjka
- malo soli
- čokolada nasjeckana na male kockice
- + za ukrašavanje: kakao u prahu i vrhnje za šlag
Instructions
Narežite piškote na male kockice.
Skuhajte instant kavu.
Stavite mlijeko da se zagrije.
U jednoj posudi pomiješajte žumanjke, 65g šećera i brašno, da dobijete finu glatku smjesu.
Maknite mlijeko s vatre i dodajte mu smjesu sa žumanjcima, pa miješajte pjenjačom i vratite na laganu (!) vatru. Kuhajte minimalno 5minuta (da se jaja skuhaju), stalno miješajući, dok se smjesa ne zgusne. Ostavite da se ohladi
Istucite bjelanjke sa ostatkom šećera u snijeg. U bjelanjke prvo dodajte prstohvat soli, a šećer dodajte pri kraju kad je snijeg već formiran.
Kad se krema od jaja ohladila u nju umiješajte mascarpone i lagano promiksajte, a zatim ručno dodajte snijeg od bjelanjaka.
Posložite slojeve (sloj kockica piškota i čokolade, prelijte s žlicom ili par kave, pa kreme) u staklene čaše (ili vatrostalne posudice).
Na kraju posude možete staviti u posudu s vodom, pa još malo kuhati na pari 5-10min. Ja sam ih potrpala u pećnicu na 50stupnjeva.
Kad se ohladio, ukrasila sam ga šlagom i kakaom i stavila u hladnjak.
Notes
U originalnom receptu kava se iskuha na laganoj vatri dok se ne dobiju samo 2-3 žlice, mlijeko se kuha sa sjemenkama štapića od vanilije, a desert se poslužuje topao.