MEDIJI

Nije puno, ali roditelje veseli. To je službeni podnaslov ove stranice. Uz prigodni hit zagrebačkih trapera High5 “Mama, napokon sam uspio”.

Blog sam pokrenula prije šest godina, najprije se zvao “U kužini” po pjesmi Arsena Dedića i cilj je bio dijeliti recepte s obitelji i prijateljima. Ali kako kažu stihovi “oduvik se iz kužine u velike zemlje kreće”, htjela sam više, bolje, jače pa je blog dobio ovaj feminističko hedonistički naziv.
Blog mi služi kao moj mali poligon za igru, probijanje granica, kako se ono popularno kaže “izlazak iz zone komfora”. U tom svijetu nema investitora i njihovih ograničenih zahtjeva, na blogu sam slobodna biti kreativna, politički nekorektna i neovisna.
(dio iz intervju za Jutarnji list, prosinac 2019.)

ČLANCI | INTERVJUI

Imaš blog, ovo ti je već druga pdf kuharica, je li gastronomija nešto čime bi se htjela baviti puno radno vrijeme ili na sve to gledaš kao na lijep i zabavan hobi? Kada si uopće pokrenula blog i kako bi ga opisala u, primjerice, tri riječi (može i više, naravno)?
Sigurna sam da se gastronomijom kao takvom nikad ne bih bavila. Svi misle da sanjam hrvatski san o otvaranju ugostiteljskog objektu, ali je istina da nisam nogometni reprezentativac i da nemam takvih ambicija. Svaka čast svima koji se u to upuste i opstanu. Ja volim kuhati za drage ljude i to je to, sve više od toga bi za mene bila hiperprodukcija s kojom se gubi puno čari.”

– (neobjavljeni dio iz intervjua za BURO.)