Putovanja

Skoro 100 zanimljivosti o Kubi | Ay mi Cuba

kuba7

Prije malo više od mjesec dana vratila sam se s kratkog putovanja na čudesni karipski otok Kubu. Putovanje je trajalo ukupno 10 dana, od kojih su 3 otpala na putovanje tamo i natrag. Negdje krajem prošle godine naumila sam da ću u 2019-toj prvi put otputovati preko oceana (nije bilo bitno kojeg), a uplaćivanje ovog putovanja bio je korak do cilja. Oduvijek mi je prekooceanski let bio odbojan zbog činjenice da letim iznad ogromnog prostranstva vode (tj. mora, za osjetljive), a ja patim od najvećeg straha od utapanja u vodi ikad (da, da, znam da bi bila mrtva puno prije nego bi imala priliku doživjeti utapanje, ali svejedno). Strahovi su te iracionalne životne realnosti koje nas uglavnom koče u životu i treba ih se aktivno rješavati radeći protiv njih. Jednom kad sam sjela u taj avion bilo mi je tako svejedno jesam li iznad kopna ili mora, ej, išla sam na Karibe!
kuba_23Letjeli smo tamo Zagreb_Istanbul_Havana, a nazad Havana_Caracas_Istanbul_Zagreb. Na povratku smo u avionu (koji je unatoč veličini imao preuska sjedala, bio je krcat, a s tim i blago klaustrofobičan) proveli čak 17 h. Da nisam bila nakljukana nekim teškim lijekovima protiv mučnine i povraćanja, koji su mi omogućili dobrih 10-tak sati sna (čvrstog sna s REM fazom), ne znam kako bih to preživjela (hvala, L.!). Kad kreneš u četvrtak u 9 h ujutro iz Havane, a stigneš u Zagreb u petak u 20 h navečer- tek tad shvatiš relativnost vremena. A i onaj mitski jet lag o kojem sam toliko slušala i čitala (i u kojeg osobno nisam vjerovala #nevjernitoma) postao je brutalno stvaran nakon što ni tri dana nakon slijetanja nisam mogla doći k sebi od promjena vremenskih zona. No, vrijedilo je…
IstanbulJoš jedan tehnički podatak prije nego krenem sa zanimljivostima o Kubi. Prvo pitanje koje su mi ljudi postavili nakon što su saznali da putujem na Kubu, bilo je- “s kim ideš?” Ja još uvijek pokušavam dokučiti zašto je baš to prvo pitanje, imam čak par teorija, ali neću vas s tim zamarati. Odgovor je bio- solo! S.O.L.O. Mislim, s agencijom koja organizira putovanja @jungletribe, ali i dalje bez ikoga meni poznatog. Zašto solo? To je bio još jedan od ciljeva za 2019., dosadilo mi je čekati ili nagovarati ljude da krenu sa mnom. Da uskladimo cikluse, hoću reći godišnje odmore, stanje u čarapi i sl. A i ovo je puno jednostavnije, vjerujte mi. Kad sam se vratila i ispričala to jednom prilikom na druženju, mladi gospodin je izjavio, onako za sebe, sneno gledajući negdje u daljinu: “Uvijek me zanimalo kako bi bilo otići tako sam negdje…”. Nije neki bed, pogotovo kad putuješ s još 19 ljudi u grupi. Mi smo brzo postali jedna složna družina, uvijek raspoložena za sve opcije, pa smo se neobično perolako dogovarali što ćemo u slobodno vrijeme. Da nikad nije kasno čak i za takve “avanture”, potvrđuje činjenica da je u mojoj kubanskoj ekipi bila i jedna baka solo putnica od 78 (slovima: sedamdesetosam) godina. Istina je da smo na početku svi bili za nju malo zabrinuti, ali žena se odlično snašla. A sad kao ona- kartu u ruke i u virtualnu šetnju Kubom…kuba2

100+ zanimljivosti o Kubi

  1. Kuba je srednjoamerička država i najveći karipski otok u u skupini Velikih Antila.
  2. Iz zraka izgleda kao krokodil pa ju često nazivaju “El Cocodrilo”.
  3. Glavni grad je Havana (na španjolskom La Habana) s preko 2 milijuna stanovnika. Havana je utemeljena početkom 16.st. Dijeli se na četvrti Stara Havana, Centralna Havana i Vadado.
  4. Geslo Republike Kube glasi Patria y Libertad / Domovina i sloboda.
  5. Kuba je još uvijek zaostala u vremenu i prostoru teškog socijalizma. Iako se pomalo otvara svijetu i stranom kapitalu još su jasno vidljive posljedice dugotrajne odsječenosti. Neću vam, kao svi internet pametnjakovići, reći da se Kuba brzo mijena i da požurite tamo prije nego ju pohara uragan zapadnjačkih “vrijednosti” i novca. Dapače, odite im dati koju kunu da ubrzate proces razvoja. Da parafraziram, što je njima njihova revolucija dala? Slobodu? Ne znam baš.
  6. Kad bi lokalci skužili da smo iz Hrvatske derali su se za nama- Modrić, Rakitić, Kovačić… i Tito.

    PRIRODA i DRUŠTVO

  7. Kubanska dualna ekonomija ima dvije valute– jednu za turiste CUC (1 CUC = 1 euro, više manje) i jednu za domaće CUP. Najlakše će te ih razlikovati po slikama na novčanicama, CUC ima građevine, a CUP ljude. Pripazite kad vam vraćaju ostatak jer nekad znaju uvaliti CUP, a on ima 25x manju vrijednost od CUC-a. Najbolje je mijenjati kanadske dolare ili eure, jer je američki dolar još uvijek prljavi novac i za njega se plaća veća provizija. Što više novaca promijenite odmah na aerodromu. U gradu postoje mjenjačnice, ali su rijetke. Sav novac koji ne potrošite ponovo na aerodromu možete vratiti u eure. Ja sam za sedam dana potrošila 500-tinjak eura, ali računajte da ja ne pijem alkohol i nisam veliki potrošač u industriji proizvodnje suvenira. (Realnija je neka cifra od 700 eura.)
  8. Prosječna kubanska plaća iznosi oko 20 dolara, doktorska je navodno 50 CUCa. Ako uzmete u obzir da sam svako jutro doručak plaćala 4 CUCa, lako dođete do računice da sam pola doktorske plaće potrošila za 7 dana samo na kajganu. (Da, frende, sa sto dolara na Kubi si car!)
  9. Libreta je knjižica koju ima svaka kubanska obitelj, a u njoj je popis normiranih količina osnovnih živežnih namirnica na koje svaki član obitelji mjesečno ima pravo po subvencioniranoj cijeni (brašno, šećer, ulje, meso…). Naravno da im to nije dosta za cijeli mjesec pa me nije čudilo što turiste pokušavaju oderati na svakom koraku. Najveći je problem nedostatak mlijeka pa ga mogu dobiti samo djeca do 7 godina, trudnice i starci.
    havana
  10. Casa particular je vrsta privatnog smještaj na Kubi, koji nije romantičan kao što zvuči na španjolskom. To su uglavnom sobe s kupaonicom u stanovima ili kućama koje iznajmljuju vlasnici koji u njima i žive. Mi smo bili razmješteni po stanovima jednog nebodera iz doba moderne, a nas četvero dopao je smještaj kod jedne bake na 6. katu. Dijelili smo jednu kupaonicu, dok je vlasnica (i još neki neidentificirani ljudi koje smo zaticali kako sjede na kauču i gledaju TV u dnevnom boravku) boravila u svojoj sobi s kupaonicom. Pitao me netko kako se osjećam- rekla sam kao da sam kod svoje babe u Vinjanima Donjim, tabletića je bilo posvuda. Ako hoćete osjetiti kako žive lokalci onda preporučam ovaj smještaj. 
  11. Sjećate se kako su se nekad prodavali krumpiri u Zagrebu? Kamion bi prolazio kvartom, a striček bi se derao “krumpiraaa!”. E pa tako se prodaje kruh u Havani. Čovjek vozi svoja mala kolica i dere sekruh’, a lokalci provire kroz prozor da vide je l’ to njihov čovik pa se sjure niz stube. Nisam vidjela ništa što bi nalikovalo pekarnici (tako da nemam odgovor na pitanje o radnom vremenu), a i klasični dućani mješovitom robom su rijetkost. 
  12. Na havanskim ulicama učestali su prizori malih štandova na kojima se prodaje razno tropsko voće. Voća ima u izobilju, jeftino je i jako je fino. Banane pogotovo. Voće i povrće se zbog toga ne nalazi u libreti.
  13. Sreća u nesreći kubanske zatvorenosti je i ta da do njih nisu još došli pesticidi pa su sve namirnice netretirane tj. organske/bio/ekološki uzgojene. Ono čemu Zapad toliko očajnički teži u zadnje vrijeme.
    kuba1
  14. Kuba je jedna od najznačajnijih zemalja koja proizvodi cigare. Lokalni proizvođači duhana 90% cigara moraju prodati državi po određenoj cijeni, a ostatak mogu prodati samostalno.
  15. J.F. Kennedy naručio je 1.200 kubanskih cigara i onda je proglasio embargo (koji traje do danas). Treba se znati osigurati na vrijeme.
  16. Četiri američka predsjednika htjela su kupiti Kubu, usput budi rečeno.
  17. Havana je sigurna. Gradom često možete sresti policajce koji patroliraju. Turisti su zlatna koka pa su dosta paženi. Lokalci će biti pomalo naporni nudeći vam sve i svašta (taksi, suvenire, kikiriki, bijelo, kurve…), ali ni u jednom trenutku se nećete osjećati nesigurno.
  18. Pripazite na one što vam pričaju o festivalima cigara i salse, jer ti festivali ne postoje. Neće vam uzeti bubreg, ali će vam sigurno nekako izvući novce.
  19. Havana je jako bučna. Buka je konstantna. Moja soba nije imala stakla na vanjskoj stolariji tako da su svi zvukovi (dernjave ili turiranja motora) s ulice bili jasni kao da mi se događaju pored kreveta. Kubanci vole biti na ulici 0-24h, tako da… buka! Što se tiče nedostatka stakla na prozorima pretpostavljam da je to posljedica uragana, a tropska klima dopušta takvu fiziku zgrade.
  20. Prvi i glavni vizualni podražaj na Kubi su zasigurno oldtimeri u svim mogućim živim bojama (tirkizno plavi, smaragdno zeleni, grimizno crveni, magenta rozi, cinober narančasti…a bio je i jedan bijeli na crne točke). Zbog njih svaka ulična scena nalikuje na filmsku, a prizori su kao s razglednice. I ne pretjeruju Kubanci što ih stalno uzimaju za motiv jer su stvarno sveprisutni, toliko da smo skoro hodali gradom ne spuštajući naše fotoaparate/mobitele ne bi li ulovili svaki primjerak u tom čudesnom, nazovimo ga, najvećem muzeju automobila na otvorenom. Fora je što nisu samo za gledanje, u većinu od njih može sjesti i provozati se s njima, jer to su u biti taksiji (op.a. na Kubi taksisti žive bolje od doktora). Karoserije su im iz 50-ih godina prošlog stoljeća, ali motori su im novi, uglavnom kineski. Neki su u skroz dobrom stanju, neki su pak jako oronuli, neki nemaju kvake na vratima, mogućnost otvaranja prozora ni retrovizore, ali imaju kremenko rupe u podu, sjedala koja propadaju i šipke koje strše. Neki imaju ugrađene elektroničke žmigavce, brzinomjere i radio prijemnike s usb utorom iz kojih trešti reggaeton. Kabrioleti su u puno boljem stanju, lakirani u kvalitetne boje i namijenjeni za turiste malo debljeg džepa. U svakom slučaju- koji god odabrali bit će vam doživljaj.
  21. Državne od privatnih automobila lako će te razlikovati po registracijskim oznakama, naime državni imaju plavu oznaku na registraciji. Na Kubi su vozači državnih automobila dužni pokupiti autostopere. Posljedica je to lošeg javnog prijevoz. Autobusi su rijetki i uglavnom natrpani kao ZET-ovi tramvaji na prvim vratima.kuba3HavanaHavana
  22. Promet je općenito dosta rijedak, a s obzirom da se stari auti dosta sporo kreću- u Havani se pretrčavaju čak i šesterotračne prometnice. Zanimljivo mi je bilo da sam u 7 dana u gradu od 2 milijuna stanovnika samo jednom čula hitnu pomoć.
  23. Na Kubi nema INTERNETA. To, naravno, nije sasvim točno, ali ima ga toliko da slobodno možemo reći da ga nema. Kubanci su prvi javni hot-spot dobili 2015. godine, a tek nedavno su dobili mobilni internet (koji je lokalcima skup i još uvijek većini nedostupan), onaj kućni ionako rijetko kome treba jer Kubanci ne posjeduju računala, laptope, tablete i slične gadgete. Računala i internet dostupni su doktorima, znanstvenicima i pokojem državnom službeniku. Strancima je internet dostupan u ponekim hotelima i wi-fi parkovima. Šezdeset minuta interneta košta 1 CUC (oko 7 kn).Kad sam kretala na put obavijestila sam sve prijatelje kako ću deset dana biti nedostupna, ali oni su mi svejedno slali panične poruke – “zašto nema objava na društvenim mrežama, trebamo li se zabrinuti?!” Predivno mi je bilo bez njega. Nisam svaki prazan hod u danu kratila osvježavanjem uvijek istih stranica, a svejedno mi je vrijeme prebrzo prolazilo. Užasni su mi bili prizori u tim wi-fi parkovima- gužva ljudi izuzetih iz stvarnosti i prikačenih za ekrane, koji pričaju i smiju se u njih kao da su pobjegli iz neke ustanove. Nažalost, po povratku sam se brzinski vratila u svoju rutinu besciljnog scrollanja i svakodnevnih objava na društvenim mrežama. Ništa od post-revolucije kako ju je nazvao mladi gospodin.
  24. Jedna od boljih stvari u Havani su mi definitivno bile krovne terase iliti #rooftops. Vrh. Svaki hotel, restoran ili birtija koja drži do sebe ju ima, nema veze ima li brutalan pogled na grad ili ne, ali uglavnom su imale.
  25. U kubanskim WC-ima nećete pronaći četku za oribati školjku nakon pražnjenja crijeva. Zbog loših instalacija za odvodnju otpadnih voda- nakon brisanja guze papir se baca u koš za smeće. Kubanci vole naplaćivati korištenje javnih wc-a čak i ako su sve školjke zaštopane i pod prijetnjom da sve prelije preko ruba. U jednom zahodu pak nisu radili vodokotlići pa je iza svake od nas ulazila žena s kantom vode.
  26. Postotak pismenosti na Kubi je 99,8%. Iako svi znaju čitati i pisati, poznavanje stranih jezika im je još uvijek velika nepoznanica. Učenje engleskog dugo je bilo zabranjeno, danas ga mnogi pokušavaju naučiti jer im je to jako korisno, pogotovo ako se bave turizmom. Dok oni rade na engleskom ja bih svakako trebalo poraditi na svom španjolskom, od onih meksičkih sapunica sjećam se još samo- “maldita traidora!”.
  27. Kuba ima najviše doktora po glavi stanovnika na svijetu i jedan od najboljih zdravstvenih sustava. Ima više doktora nego cijeli afrički kontinent pa ih izvoze. S Venezuelom ih mijenjaju za barele nafte.
  28. Američka vojna baza i zatvor Guantanamo nalazi se na jugoistočnom dijelu otoka, na kubanskom teritoriju koji je 1903. dan u najam Amerikancima. Iako je Fidelova vlada osporavala taj dogovor, on je ostao nepromijenjen do danas. Amerikanci najam plaćaju 4.085$ mjesečno, a zanimljivo je da Kuba još nije unovčila nijedan ček. Predsjednik Obama je radio na tome da se kamp zatvori, no dolaskom Trumpa sve pada u vodu s obzirom da ga je on proglasio otvorenim do daljnjeg za dovođenje novih ‘bad dudes’, a razmatra čak i ponovo uvođenje groznih tortura (kao što je waterboarding). Kužiš, sve pada u vodu, tortura vodom…
  29. Ako je nacionalni sport bejzbol, onda je nacionalna igra svakako domino. Često možete vidjeti lokalce na ulici kako igraju domino na drvenoj dasci koju drže na koljenima. Ako pak želite čuti lokalce kako žustro raspravljaju o bejzbolu onda odite u Centralni park na klupicu kod kipa Jose Martija.
  30. Santerija je religija u kojoj se miješaju stare afričke religije i katoličanstva, a široko je rasprostranjena  na Kubi.
  31. Na Kubi će vas zasigurno iznenaditi potpuni izostanak reklama. Viđene su samo dvije i to na aerodromu. Baš je divno bez tih vizualnih podražaja. Nema ni blještavih izloga s precijenjenom robom iz high street dućana i ostalih sranja.
    kuba_24
  32. Kubanke su žene pozamašnih oblina i uglavnom ćete ih vidjeti utegnute u haljine koje na prsima imaju određenu poruku na engleskom jeziku (RELAX), za koju one vjerojatno nemaju pojma što znači. Kubanke odjevene u šarene haljine s cvjetom u kosi su običan mamac za turiste. Ako se mislite s njima fotkati odmah pripremite par novaca.
  33. Na Kubi živi najmanja toplokrvna životinja na svijetu-  Bumbarski kolibrić.  Doseže veličinu malo veće pčele i teži svega 2 grama. Leti brzinom od 80 km/h i jede svakih 10 minuta.
  34. Nacionalna ptica im je endemska vrsta El Tocororo koja na sebi ima boje kubanske zastave (plavu, crvenu i bijelu).
  35. Na Kubi nema otrovnih biljaka ni životinja. kuba6

    ZNAMENITOSTI I POVIJESNE LIČNOSTI

  36. Kubu je otkrio Kristofor Kolumbo u 15.st. U svojem je dnevniku Kristofor Kolumbo zapisao da je kročivši na kubansko tlo, kleknuo, poljubio zemlju te pogledao prema nebu i rekao: „Ovo je najljepša zemlja koju su ljudske oči vidjele do sada!“ 
  37. Plaza de la Catedral je naravno trg na kojem se nalazi havanska katedrala Svetog Kristobala iz 18.st., građevina nekog čudnog baroknog stila. Zanimljivo je da sam pri ulasku u katedralu opet samo ja dobila nekakvo pokrivalo od nadležnog organa za procjenu prikladnog odijevanja pri ulasku u sveti prostor, s kojim sam se odbila zaogrnuti jer je bilo milijardu stupnjeva i protestno napustila crkvu. Trg je fora, prošećite okolo po toj nekadašnjoj močvari.
  38. El Capitolio Nacional izgrađen je 1929. godine i u njemu je bio senat. Izgledom podsjeća na Bijelu kuću.
  39. Kip Republike (La Estatua de la República)– treća najveća skulptura u zatvorenom prostoru nalazi se u El Capitoliu.
  40. Malecòn je poznata, 8 km duga, havanska šetnica uz more. Sagrađena je početkom 20. st. da bi zaštitila grad od tog istog mora kad krenu uragani. Od prvih zgrada dijeli ju šesterotračna prometnica koju Kubanci, a i turisti, obično nonšalantno pretrčavaju (čak prešetavaju) jer su pješački prijelazi rijetki, promet je slabe gustoće, a stara vozila ionako se uglavnom kreću sukladno svojim poznim godinama. Malecòn je preko dana izložen direktnom suncu pa se na njemu može naći tek pokoji uporni ribar ili blesavi putnik namjernik (vidi fotografiju dolje). Navečer Malecòn postaje živo mjesto, dnevni boravak lokalaca gdje se druže i plešu. kuba_10
  41. Obispo je najpoznatija ulica u Staroj Havani, jedan od onih dijelova grada gdje je najveća koncentracija turista. Tu sviraju bendovi, prodaju se suveniri, može se kupiti kartica za internet, ubaciti razglednica u sumnjivi poštanski sandučić (sve su stigle do Hrvatske) i sl. Dosta je živo, ali i poprilično umjetno.
  42. Jose Marti bio je kubanski pjesnik, revolucionar i nacionalni heroj. U 19.st. aktivno se borio za neovisnost i oslobođenje Kube od španjolske okupacije i poginuo je u borbi.
  43. Spomenik Jose Martiju izgrađen 50-ih godina prošlog stoljeća, nalazi se na Trgu Revolucije i najviši je spomenik posvećen jednom piscu na svijetu. Liftom se može popeti do vrha odakle se vjerojatno pruža brutalan pogled na cijelu Havanu. Ja, nažalost, nisam stigla do vrha (s tim da naša lokalna vodičica Camila nije bila sigurna ni da je otvoren pa možda dobro da nisam ni probala). Podsjeća li i vas ovaj spomenik na zdanje u kojem se sakrio neki stripovski zlikovac?! kuba_16
  44. Svima poznata pjesma – Guantanamera je Kubancima jedna od najznačajnijih patriotskih pjesama, a njen tekst potpisuje sam Jose Marti.
  45. Najvažniji dio kubanskog brenda zasigurno je REVOLUCIJA. Kubanska revolucija (španjolski: Revolución cubana) je naziv za građanski rat koji se od 1953. do 1959. vodio na Kubi između režima pro-američkog predsjednika Batiste na jednoj, i ljevičarskih, nacionalističkih i prodemokratski orijentiranih ustanika okupljenih u Pokret 26. srpnja na drugoj strani. Ustanak je započeo u srpnju 1953.[1] Ustanici, koje je vodio Fidel Castro, su unatoč brojčanoj i tehničkoj inferiornosti, koristeći vještu kombinaciju propagande i gerilske strategije, do kraja 1958. uspjeli vojnički slomiti Batistine snage i uspostaviti režim koji je započeo niz dalekosežnih ekonomskih i političkih reformi, koji će od Kube učiniti prvu socijalističku, odnosno komunističku državu na zapadnoj hemisferi. (Ovo sam kopirala s wikipedije.)
  46. Ako želite brz i slikovit prikaz revolucije posudite (ili kupite) strip Castro autora Reinharda Kleista.
  47. Na Fidela Castra bilo je čak 637 pokušaja atentata.
  48. Fidel je umro 2016. u 90-toj godini života. posljednja želja mu je bila da ne rade od njega kult ličnosti pa je zabranio da mu se rade spomenici i po njemu nazivaju javna mjesta i ustanove. I uistinu, fidela na Kubi danas ne možete vidjeti gotovo nigdje, jedan kip u Muzeju revolucije i pokoju fotografiju na par knjiga.
  49. Za razliku od Fidela pajdo Ernest Che Guevara mu je sveprisutan- ovaj veliki na zgradi na Trgu revolucije, na grafitima, u školama odmah pored školske ploče, na majicama, kapama, magnetima… Che Guevara
  50. Trg Revolucije je 31. trg po veličini u svijetu. Trgom dominira spomenik Jose Martiju i Cheova faca. Na njemu je Fidel održavao svoje maratonske govore.
  51. Jedan dan dok se većina uputila na najbližu plažu nas troje uputilo se ravno u Muzej revolucije. Vani je bilo milijardu stupnjeva pa je unutra bilo skroz ugodno. Kao i sve na Kubi postav muzeja je zaostao u vremenu i prostoru. Cijela priča o revoluciji je prezentirana ogromnom količinom teksta u bijeloj boji na crvenoj podlozi. Već u drugoj prostoriji su mi oči počele krvariti. Pobjegla sam u dvorište vidjeti brod “Granma” na kojem su revolucionari došli na Kubu i nakon toga u park ubiti oko.
  52. Finca Vigia (poznatija kao kuća Ernesta Hemingwaya) je posjed u blizini Havane na kojem je živio od 1939.-1960. Nakon što je sedam godina živio u hotelu Ambos Mundos. Tamo je završio pisanje knjige “Kome zvono zvoni” i napisao “Starac i more”. Nakon revolucije sve je nacionalizirano pa je kuća pretvorena u muzej. Od svih čudesnih informacija zapamtila sam da je imao policu knjiga u wc-u i da se u bazenu kupala gola Ava Gardner i da Ernest nije htio promijeniti vodu nakon toga. 
  53. Hotel Nacional de Cuba je najpoznatiji po tome što se u njemu održala Havanska konferencija iliti mafijaški samit koji je predvodio Lucky Luciano.
  54. Park Johna Lennona nalazi se u havanskoj četvrti Vedado. U njemu se, gle čuda, nalazi Lenonova skulptura i natpis na podu “Dirás que soy un soñador pero no soy el único”. Zanimljivo je da u blizini stoji čuvar pa na zahtjev Lenonu stavlja naočale. Ove mjere uvedene su nakon što su naočale nekoliko puta bile uništene ili ukradene.

    IĆE I PIĆE

  55. Voda iz špine nije pitka za strance, iako ju lokalci normalno piju nama bi trebalo vremena da se naviknemo (vjerojatno nakon bezbroj dana proljeva). Zato ćete na početku vjerojatno sumnjivo gledati na led koji obilno pluta u svakom koktelu, ali s vremenom vas više neće biti briga jer ćete se kolektivno usuglasiti da rum ubija sve štetne (s)tvari.
  56. Kuba je zemlja ruma. Ne štedi se na njihovom poznatom Havana Club rumu (koji doslovno teče u potocima). Količinu ruma najbolje ilustrira sljedeća istinita priča. Naime, Kuba je Češkoj republici dug od 270 milijuna dolara još iz doba Hladnog rata- ponudila platiti u bocama ruma.
  57. Rum se dobiva destilacijom melase šećerne trske.
  58. Gdje ima ruma ima i koktela! Najpoznatiji su mohito, pina colada i daiquiri. Koštaju od 3-6 CUCa, ovisi gdje ih pijete.
  59. Daiquiri, u čijem je osmišljavanju navodno imao prste sam Ernest Hemingway, možete popiti u njegovom najdražem restoranu El Floridita gdje je koktel i nastao. Pridružite se kipu Ernesta koji stoji za šankom.
  60. Cuba Libre je američka izmišljotina s kojom se na Kubi ne želite počastiti.
  61. Oni s dijagnozom hipersenzibilnosti i intolerancijom na alkohol, nemaju tu olakotnu okolnost dezinficijensa u napitcima, ali imaju čudesan izbor bezalkoholnih koktela (uglavnom navedenih na samom dnu menija). Ja im nisam odolila ni pod cijenu dijareje. Na početku sam se bojala naručiti išta, ali već drugi dan sam rokala po koktelima s ledom sa zatomljenim strahom.
  62. Hibiscus Virgin (čaj od hibiskusa, limete, breskve i sirupa od vanilije) je najfiniji koktel koji sam pila. Možete ga naručit na krovnoj terasi restorana La Guarida s pogledom na cijelu Centralnu Havanu. Uz, naravno, Pina coladu bez alkohola, kremasto savršenstvo punog okusa ananasa i kokosa koju sam otkrila tek zadnju večer.
    kuba kokteli
  63. Kuba je, uz Sjevernu Koreju, jedina država u kojoj je zabranjena prodaja Coca-cole. To objašnjava zašto je Cuba libre tako loša, valjda.
  64. Kokosova vodica je odvratan napitak. Pogotovo ako vam ju serviraju bez leda, onako mlaku iz kokosa, onda pogotovo ima grozan okus. (Ovo vrijedi za sve zemlje gdje rastu kokosi.)
  65. Limunada frape je valjda najpoznatiji bezalkoholni napitak koji se sastoji pretežito od limuna i šećera.
  66. Baka Yoyi nam je svako jutro pripremala doručak koji se sastojao od kajgane, krastavaca, narezanog voća (banane i papaje), kruha, maslaca, svježe cijeđenog soka od ananasa i kave. Jedno jutro smo na izlet kretali dosta rano pa smo ju zamolili da nam pripremi sendviče. Uz sendviče nam je spakirala i limenku gaziranog soka od naranče što me podsjetilo na ’90-te godine kad je to bilo jedino bezalkoholno piće koje se moglo kupiti (za nekog tko (ja! ja!) ne pije gazirana pića popriličan pakao).
  67. Papaja u kubanskom slangu znači ženski spolni organ pa pripazite da ju nazivate fruitabomba.Havanakuba_25
  68. Na Kubi za relativno sitne novce možete jesti jastoge i škampe.
  69. Ropa vieja, trgana govedina s povrćem, je kubansko tradicionalno jelo. U prijevodu znači ‘stara odjeća’.
  70. Kubanski sendvič sastoji se od šunke, sira i pečene svinjetine (“pulled pork” ili trgane svinjetine). Nisam ih vidjela ni na jednom meniju, ali ih možda možete pronaći u nekim opskurnim izlozima kako se saftaju na suncu i mame da dobijete jedno dobro staro trovanje hranom. Salama na Kubi je nešto najbliže našem delikates parizeru.
  71. Flan je tradicionalni kolač. Jako slično, ako ne i isto kao naša rožata.
  72. Na Kubi nema čokolade. Ako ste, kao i ja, ovisnik o slatkišima preporučam na ponesete zalihe u koferu jer na Kubi takvo što nemate gdje kupiti.
  73. Najjača stvar mi je bila kava s nogu. U prizemlju zgrade u kojoj smo bili smješteni nalazio se mali prostor s prozorom u kojem se jedna kreativna lokalka dosjetila da prodaje kavu. Lokalci su se skupljali oko prozorske klupčice na kojoj su bile postavljene male šalice za kavu. Oni bi stavili koji pesos, a gospođa bi im iz velikog lonca nalila kavu. Bacili su ćakulu, srknuli napitak i produžili.


    RESTORANI I BIRTIJE

  74. El Chanchullero je mali privatni restoran u Staroj Havani koji gleda na wi-fi park. Hrana je fina, a cijene jako povoljne pa ljudi znaju čekati u redu na stol. Tamo rade jako zgodni lokalci što objašnjava zašto smo se mi vraćale nekoliko puta. Njihova bezalkoholna pina colada je nešto najfinije ikad. Aqui jamas estuvo Hemingway. (Iliti ovdje nije pio Hemingway.) Najjača reklama ikad.
  75. La Guarida je fancy restoran u Centralnoj Havani. U kvartu koji se praktički urušava pred očima stanovnika našli smo restoran u kojem smo stol morali čekati na krovnoj terasi jer nismo imali rezervaciju. U crno obučeni konobari poslužili su nam jela koja koštaju od 10-20 CUC-a, a porcije su kao u finijem zagrebačkom restoranu (znači minijaturne). Scene iz filma “Fresa y Chocolate” (“Jagoda i čokolada”) su snimane na ovoj lokaciji. Poznati koji su jeli ovom restoranu: Jack Nicholson, Steven Spielberg, Matt Dillon, Naomi Campbell, Sting…
  76. Coppelia je najpoznatija havanska slastičarnica otvorena davne 1966. godine. Bila je Fidelov projekt kojim je s kubanskim narodom htio podijeliti svoju ljubav prema mliječnim proizvodima. Nekad davno nudila je čak 26 okusa sladoleda, jer je Fidel htio nadmašiti američke proizvođače sladoleda. Danas uglavnom nudi 2 do 3. Kuglica za turiste košta 7 kn, a pročitala sam negdje da postoji odvojeni dio za lokalce gdje kuglica košta 30 lipa. Sad mi je jasno zašto nas je nervozna Kubanka na ulazu tjerala da skrenemo lijevo gdje nije bilo nikoga.
  77. Hotel Ambos Mundos u čijoj je sobi 511 je Ernest Hemingway živio 7 godina i pisao knjigu “Kome zvono zvoni” ima super krovnu terasu gdje možete popiti koktel i pojesti prosječan ručak.
    havana

    KULTURA

  78. “Fresa y Chocolate” (“Jagoda i čokolada”) prvi je kubanski film nominiran za Oscara u kategoriji stranog filma 1994. godine. Film priča o predrasudama i nemogućnosti komunikacije, a te složene situacije navode na zaključak kako je solidarnost najbolja ljudska osobina.
  79. @fabricadeartecubano (F.A.C.) je jedno supercool urbano mjesto na koje će otići i oni koje za umjetnost nije briga ni najmanje. Naime, u bivšoj tvornici ulja kubanac X Alfonso odlučio je spojiti sve umjetnosti na jednom mjestu (arhitekturu, fotografiju, slikarstvo, kazalište, modu…) i noćni život. Upad košta 2 CUCa (cca 14 kn). Na ulazu svatko dobije karticu na koju konobari upisuju sve što ste konzumirali i po izlasku to isto plaćate. Konzumacija nije obavezna, a ako izgubite karticu morate platiti 30 CUCa. Možeš birati hoćeš li gledati slike/fotografije, slušati živu muziku, cupkati uz projekcije poznatih spotova ili škicati zgodne lokalce kako miješaju (navodno najbolje) koktele.
  80. 13. Havanski bijenale, pod nazivom “Konstrukcija mogućeg”, trajao je od 12.04.-12.05.2019. Na njemu je sudjelovala cca 300 umjetnika iz više od 15 zemalja. Neke izloške vidjeli smo u onoj šetnji Maleconom. Trebao se održati prošle godine, ali je odgođen zbog velike štete koju je nanio uragan Irma.
    kuba_20
  81. Alicia Alonso je slavna kubanska prima balerina koja u dobi od 98 godina još uvijek živi u Havani. U dobi od 19 godina, nakon bolesti, postala je djelomično slijepa. Imala je tri operacije očiju, zbog kojih je više od godinu dana provela nepomična u krevetu. Nije se smjela kretati pa je vježbala u ležećem položaju istežući stopala. Nakon svega vratila se baletu i aktivnom nastupanju. Njeni plesni partneri uvijek su morali biti na točno određenom mjestu, a koristila je i svjetla kako bi se točno orijentirala na sceni. Osnovala je baletnu trupu koja je kasnije postala Nacionalni balet Kube.
  82. Fusterlandia je susjedstvo na zapadnom dijelu Havane u kojem djeluje kubanski umjetnik Jose Fuster. Počeo je s ukrašavanjem svoje kuće sa šarenim pločicama, a onda se, uz dopuštenje susjeda, proširio i na 40-tak drugih. Projekt traje već 20 godina. Ovo je pravi hommage Gaudiju, ali na steroidima. Ulaz je besplatan, ali dođite što ranije jer zna biti velika gužva, a i kombinacija jakog sunca i šarenila bi mogla biti pogubno psihodelično iskustvo. (Nisam ljubitelj Gaudija, ako netko nije skužio.)kuba5

    IZLETI

  83. Varadero je poluotok sjeveroistočno od Havane i od pamtivijeka je resort za dokone Kanađane i moju prijateljicu M. Prevladavaju hoteli s 4* i 5*, ali po lokalnim standardima pa izgledaju kao naši hoteli sa solidne 2*. Kubanci su ovdje dobrodošli samo kao radna snaga.
  84. Plaže (koje, primjetit ćete, spominjem tek sad) su ovdje beskonačno pješčane i plitke. More je tirkizno, ali je dosta puhalo u 4.mj. pa je bilo mutno zbog velikih valova. Ja osobno prezirem pješčane plaže i izjednačavam ih, bez pretjerivanja, s Danteovim paklom. Ne zamjeram samo pijesku koji mi ulazi svugdje (pa čak i u objektiv koji sad krcka kad zumiram), nego najviše tome što nema hlada ni za lijek. Ae.
  85. Snorkling na Kubi strogo NE preporučam. Prije puta to je bila jedna od stvari na popisu kojima sam se veselila. Razmišljala sam da kupim masku i dihalicu, ali sam potrošila toliko love na sve ostale popratne pizdarije pa mi se nije dalo trošiti još i na tu glupost koju realno neću koristiti tako skoro ili nikad čak. Znala sam da je Kuba zaostala u vremenu i prostoru, ali u trenutku kad sam sletila na otok shvatila sam da mene nikakav snorkling neće vidjeti. Prvo, zamišljala sam da se to događa u nekoj laguni gdje je more dosta mirno. Ne, događalo se uz cestu na otvorenom moru s valovima od pola metra. I sve bi se to još dalo pregrimiti da nisam vidjela hrpu nabacanih disalica koju je vjerojatno do prije pet minuta neki drugi turist držao u ustima. More dezinficira, aha. Odvratno. Ponesite svoju dihalicu, ali nije da imate bogznašto vidjeti. Ostavite snorkling za neku drugu državu.
    Kuba
  86. Pećina Saturno nalazi se u blizini Varadera i fora je. U njoj se možete kupati. Ja sam se jednom okupala u “špilji” (čitaj: rupa s vodom do koje ne dopire sunce) na Cetini i tu šok terapiju (čitaj: predinfarktno stanje) nisam bila voljna ponoviti.
  87. Dolina Viñales s pripadajućim gradićem je predivna pa je s razlogom uvrštena na UNESCO-ovu listu svjetske baštine. Tamo smo se uputili da vidimo plantaže banana, polja duhana i jedan grm kave. Doslovno jedan. Na mjestu gdje su nam prodali kavu, med, rum i cigare raste samo jedan grm kave koji ti striček pokaže prije nego ti po “super” cijenama proda svoje proizvode. Neki drugi nadrkani lik pokazao nam je kako se mota cigara. Naravno da smo kao blesavi turisti pokupovali sve, ali najbolje su bile prefine gnjile bananice kod starog čiče.
  88. Indijanska špilja je još jedna turistička pizdarija. Ispred špilje nas je dočekao lik obučen u krpicu oko međunožja i neuvjerljivo glumio Indijanca proizvodeći neartikulirane zvukove. Šetnja po špilji traje 45 sekundi, a nakon toga smo se ukrcali u brodić koji je imao odvratan smrdljivi motor na naftu, vozili se tri minute i izašli. Sve zbog jedne navodne indijanske crtkarije koju, pogađate, nismo vidjeli. Preskočite.kuba_12
  89. Ako si želite kupiti zgodan vodič po Havani onda preporučam The 500 Hidden Secrets of Havana.

Hvala neznani junače što si došao do kraja ovog teksta. Ne budi stranac- ostavi komentar. 🙂
Ako želite biti u toku i pratiti više svakodnevnih bedastoća- družimo se na mom Instagram profilu. 🙂 Za sva pitanja stojim na raspolaganju.

Za one koji žele znati više