Odluka da otputujemo na Baltik dogodila se spontano. Jedino što smo znale na početku bilo je da ćemo otputovati na tjedan dana u srpnju, a gdje, to uopće nije bilo bitno. Pretraživala sam internet tražeći avionske karte za Bilogdje, a pronašla sam izravan let Croatia Airlines-a iz Zagreba za Sankt Peterburg. Ubrzo smo ga i bukirale. Slijedilo je planiranje puta. Ja sam bila za to da “skočimo” do Moskve, kad smo već u Rusiji. No, Danijela mi je na karti nacrtala krug koji je povezivao Sankt Peterburg, Helsinki i Tallinn te mi sve to lijepo upakirala u priču o ‘Turi po Baltiku’.
Ako želite ići u Rusiju prvo što morate znati je da za to trebate imati vizu. Za vizu je dobro znati plan puta, jer se nudi jednokratna, dvokratna ili višekratna turistička viza. I Rusi su užasni kontrol-frikovi kad je riječ o kretanju pa pri predavanju zahtjeva morate znati gdje ćete se i kada kretati, bar okvirno. Uzele smo dvokratnu vizu (dva ulaska i dva izlaska iz zemlje), jer smo se na kraju puta morale vratiti na avion iz Sankt Peterburga. Najveći problem kod vize je ‘pozivno pismo’. Njega je potrebno priložiti uz zahtjev za izdavanje vize, a može ga se dobiti od ovlaštenih ruskih agencija i hotela. Na raznim forumima pojavljuju se linkovi na web stranice na kojima se pozivno pismo može kupiti (cijena je oko 30 dolara) no nisam provjeravala pouzdanost toga. Imala sam sreće pa sam dobila kontakt od gospođe Ankice iz Moskve, koja nam je pisma sredila besplatno tako da nam je izravno rezervirala hotel preko ruske agencije. Na čemu smo joj neizmjerno zahvalne. Nakon toga je sve išlo jednostavno, ugovorile smo sastanak u Viznom centru, predale sve potrebne papire, platile vizu 35 eura, uslugu izdavanja 200kn i za 10 dana je bila gotova.
Osim hotela u Sankt Peterburgu, smještaj smo rezervirale preko booking.hr. U Helsinkiju smo npr. uspjele bukirat hotel sa 4 zvjezdice po poprilično zgodnoj cijeni. Autobusne karte za Helsinki i iz Tallina za Sankt Peterburg kupile smo na stranicama Lux Expressa, koštale su od 15-25 eura, a kartu za trajekt između Helsinkija i Tallina na Aferry za oko 30tak eura. Udaljenosti između gradova nisu velike, vožnja od Sankt Peterburga do Helsinkija traje manje od 7h, s tim da je u to uračunato stajanje na granici koje se zna odužiti. Udaljenost od Helsinkija do Tallinna je kao od Splita do Hvara.
Dobro je to imati sve unaprijed posloženo, jer se na granici obje strane pretvaraju u apsolutne manijake. Na putu za Helsinki prvo nam je ušla ruska policija da vidi je l imamo putovnice, onda finska. Zatim smo su nas na ruskoj granici izbacili van usred noći po kiši koja je pljuštala da nam daju žig u putovnice. Na ulazu u bus nas je ponovo dočekao ruski policajac kojem smo još jednom morali pokazat putovnicu da vidi žig. I na kraju su nas izbacili na finskoj granici i ponovo kontrolirali putovnice, dok su oko nas hodali nabijeni policajci luđačkog pogleda s bijesnim psima s brnjicama. Jedino su nas Estonci poštedili izlaska iz busa i još su se čudili zašto ne tražimo ‘tax free’ pa nas je striček tri puta pitao da bude siguran da smo razumijele pitanje.
SANKT PETERBURG
Sankt Peterburg je divan (u daljnjem tekstu Piter, od milja). Smjestio se na sjeverozapadnu Rusije, na mjestu gdje se rijeka Neva ulijeva u Baltičko more. Sam grad nema veliku povijest iza sebe, jer je star samo 300tinjak godina. Da se zvao Lenjingrad, to svi znaju. Ima oko pet milijuna stanovnika i ogroman je. Puno je toga lijepog, element vode- rijeka Neva koja vrluda posvuda, mostovi, široke avenije i lijepa arhitektura na rubu kiča. Zgrade su ujednačenih visina pa u užem centru grada samo kupole crkava iskaču kao reperi u prostoru.
Najveći problem u Piteru bilo nam je čudljivo vrijeme. Klima je vlažna kontinentalna, pod izraženim utjecajem ciklona pa nas nije trebala iznenaditi količina oborina. Prvi dan kad smo došle bilo je sunčano i 30C, a sutradan je već padala kiša, puhao vjetar i bilo je oko 15C (real feel vjerojatno oko 9). Kiša je neumorno padala 2 dana i jako otežavala kretanje i uživanje. Grad je obavilo strašno sivilo.
Iritantne su bile izmjene sunca, vjetra i kiše, koje su se događale u vremenskim intervalima od 5 min. Jedan dan sam izludila stalno skidajući pa ponovo oblačeći sve slojeve odjeće natrag na sebe. Uglavnom, preporuka je da se ponese nepromočiva odjeća i obuća, nije na odmet par rukavica, šal i koja deblja vesta. Ne šalim se, mi smo morale u H&M u nabavku tople odjeće.
Od znamenitosti u Piteru zgodno je baciti oko na Petropavlovsku tvrđavu, Kazansku katedralu, katedralu sv. Izaka, crkvu Kristvog uskrsnuća, Zimski dvorac, Marijinski teatar…
Unutar tvrđave Petra i Pavla nalazi se bivši zatvor za političke zatvorenike. Jednu od ćelija neko je vrijeme, između ostalih, nastanjivao i pisac Maksim Gorki. Lijepo danje svjetlo dalo nam je divno osvjetljenje u mračnim ćelijama, idealno za naslikavanje. Fotografija niže ima i naslov “Nakon godišnjeg odmora”.
Ermitaž je jedan od najvećih muzeja na svijetu. To je kompleks od šest zgrada, od kojih je jedna Zimski dvorac- bivša prijestolnica ruskih vladara. Muzej ima kolekciju od tri milijuna umjetnina. Kad bi svakom izlošku posvetio samo minutu svog dragocjenog vemena- proveo bi 11 godina u njemu. U redu za ulazak u muzej možete provesti isto toliko i na kraju dana izvisiti i ostati u dvorištu (karta se može kupiti na internetu, jedina stvar na koju nisam mislila unaprijed).
Ermitage na francuskom znači obitavalište pustinjaka ili osmaljeno mjesto. Ermitaž u Piteru je sve, samo ne to. Koliko god on bio velik- ljudi su posvuda. Teško da se itko može skoncentrirati na tu količnu umjetnosti u tom kaosu. Ja sam ubrzo po dolasku shvatila da mi se ne da gledat ružne slike, tako da sam kroz sobe samo prozujala, a u hodnicima bi stala i gledala kroz prozore u predivnu zamagljenu vizuru grada.
Napravile smo izlet u Peterhof. To je kompleks palača i parkova u blizini Pitera. Do tamo smo došle s hidrokrilcem (:D) koji vozi rijekom Nevom za 120kn (tamo i natrag). Put traje oko 30tak minuta. Bila je nedjelja tako da je park bio krcat ljudima koji su se bjesomučno naslikavali i gurali. Da nisam bila beskrajno umorna i smrznuta, vjerojatno bi više uživala u parku kojeg uspoređuju sa Versaillesom i koji je uvršten na UNESCO-vu listu Svjetske kulturne baštine.
O RUSIMA
Generalni dojam Rusa baziran je na usputnom kontaktu, kad nam je trebala brza informacija o kretanju ili pri kupnji karata (metro, brod, znamenitost). I on je da su uglavnom stari i živčani. I nitko ne zna engleski (to se odnosi na sve generacije). Znam, sad mislite zašto nisam jednostavno govorila hrvatski?! Pa zato što ni to ne razumiju (mislim da se čak nisu ni potrudili). Sve je na ćirilici i turisti su uglavnom Rusi. Svaki put kad bi u restoranu zamolili za engleski meni osoblje bi se uznemirilo, na kraju bi nam poslali osobu za koju su mislili da ga najbolje zna. A i ta ga je osoba uglavnom jedva nabadala. Ja sam se probala našaliti s recepcionarkom u hotelu aludirajući da je neznanje engleskom povezano s Amerkancima, nije prošlo.
Super stvar je što je sve jeftino. Najskuplji magnet u dućanima na Nevskom prospektu (najvažnija ulica u Piteru, u blizini Ermitaža) košta 10tak kn. Karta za metro košta 3,5kn i možete se voziti u svim smjerovima koliko god želite. Autobusna karta od metro stanice Moskovskaya do aerodroma košta 3 kn.
O RUSKOJ HRANI
U dućanu pokraj hotela otkrila sam Kinder Pingui s kokosom, kojeg sam tamanila umjesto da jedem nešto normalno. Nisam bila raspoložena za isprobavanje ruske hrane tako da na tu temu nemam šta reći. Osim u slučaju kad smo zalutali u kafić/restoran Biblioteka, nalazi se na Nevskom prospektu tako da je ne treba dugo tražiti. Tamo sam jela jednu od najboljih torti ikad (na slici dolje)- torta od čokolade i meda, sa 6 tankih biskvita, koja se topila u ustima.
Sankt Peterburg (kao vjerojatno i cijela Rusija) zapeo je još uvijek u nekom davnom vremenu. Helsinki i Tallinn, iako udaljeni samo nekoliko sati, pričaju neku sasvim drugu priču sa zapadne strane. Nikad nisam voljela čitati ruske romane, bili su mi predepresivni, ostavljala sam ih napola pročitane. Vjerojatno je takav i Sankt Peterburg iza tih lijepih fasada, pogotovo kad temperatura padne nisko, dan se skrati, a grad zaogrne mrak. No, grad me oduševio, unatoč svemu. Drago mi je da je Bilogdje bio Sankt Peterburg.
Nastavak putopisa Tura po Baltiku II. dio (Helsinki, Tallin).
