Vratila sam se u Zagreb ranije od planiranog, pobjegla od ludila juga di svakog traži neka mater s letlampom (bez obzira na južinu ponekad). Godišnji je brojao još sitno do kraja. Jedan od onih kojima bi tematska pjesma mogla biti- “Ovo mi je škola” od Gibonnija. Nisam njegov fan, ali ima čovjek pravo, drugi puta ću pametnije.
Neću više (kako pjeva Ante Cash)… kupiti kartu za smrdljivi autobus (bez klime), nego natankat auto i vozit se ko čovjek. Koliko god da koštalo. Bar ću znati da mi je kofer na sigurnom, a ne da me neka seljačina od vozača za 10 kn vara na prtljagi, više bi me koštalo da kofer nestane putem. Neću više ljetovat u sezoni, čak ni na otoku bez automobila, jer je prevelika gužva i kako god se smjestiš na plaži uvijek netko misli da je tvoj ručnik otirač za noge. Neću više unajmljivat precijenjene apartmane, koji se lažno prezentiraju na internetu. Ćelija, ne apartman, ja vam kažem. I televizija s ravnim ekranom, mo’š misliti, ali su ručnici definitivno bili iz vremena kad su ljudi mislili da je Zemlja ravna ploča. Ali uz sve to, gužve, bijesne i jedva podnošljive vrućine, kašnjenje plovila i vozila, izbezumljene turiste, nađe se jedna estraduša (ime poznato redakciji) koja misli da je važnija pa mora prva sići s broda. A neš. #jebomater #gonisve
Nije da mi je falila vrućina gradskog asfalta (nimalo) i moje pećnice (možda malo), ali sam ju rado brzinski upogonila. Nek’ sve gori.
Možda s Velikom Gospom, u psihama ljudi koji se moraju vratiti u kontinentalni dio Hrvatske, završava ljeto, ali dok god ima svakojakih blagodati zemlje, bar se može još naći na tanjuru. Zato sam za svoj povratak odabrala galettu – francusku pitu u rustikalno-slanoj varijanti s domaćim povrćem i pancetom. Inspiraciju sam pronašla među domaćim blogerima (kod Ivane – Tasty Business, Vedrana – Začinjeno s ljubavlju i Jelene – Cooking with the cat), ali sam ipak iskemijala svoju verziju.
To vam je u biti prhko tijesto (bez jaja) napunjeno sa svim i svačim. Doslovno po guštu potrpate sastojke. Ja sam išla naravno na mesnu verziju, ali slobodno izbacite pancetu da dobijete vegetarijansku galettu. Nisam pri ruci imala svježe začine, ali slobodno ih dodajte po željama (ružmarin, bosiljak, majčinu dušicu…).
Lito ide mala.
Galetta s tikvicom, pancetom, mozzarelinima i cherry rajčicama
Print RecipeIngredients
- TIJESTO
- 200 g glatkog brašna
- 120 g maslaca
- 60 ml vode
- 60 ml jogurta
- žličica soli
- (začini po želji)
- NADJEV
- 1 manja tikvica
- žlica senfa
- šaka mozzarelina
- malo sitno rezane pancete (špeka, slanine...)
- sol
- papar
- maslinovo ulje
- puna šaka cherry rajčica
Instructions
U jednu posudu stavite brašno, sol i maslac pa rukama (ili mikserom) povežite sve sastojke da dobijete mrvičastu smjesu. (Ne pretjerujte da ne otopite maslac previše.) Dodajte vodu i jogurt te umijesite tijesto. Oblikujte ga u disk, zamotajte u prozirnu foliju i ostavite da odleži pola sata u frižderu.
Tikvicu i mozzareline narežite na tanke ploškice, a pancetu na tanke prutiće.
Zagrijte pećnicu na 180 stupnjeva.
Razvaljajte tijesto u oblik nepravilnog pravokutnika (ili kruga) na papiru za pečenje pa ga premažite sa senfom tako da 2-3 cm od ruba ostavite slobodno. Stavite tikvice u 3 stupca, na njih stavite mozzareline, pancetu i narezane cherry rajčice. Sve dobro posolite i popaprite te zalijte s maslinovim uljem.
Krajeve tijesta preklopite prema unutra, prvo kraće stranice pa onda duže.
Prebacite u pleh i pecite 30-40 min, tj. dok tijesto ne dobije lijepu zlatnu boju i/ili tilvica ne omekša.
Notes
S obzirom da je sve rađeno odokativnom metodom tako je nastala i mjerna jedinica šaka (malo veća ženska ruka), ali po želji može biti i više (a i manje) tako da mjere uistinu nisu presudne.
No Comments