U subotu navečer (dana Gospodnjeg 25. kolovoza 2018.) u Zagrebu je pala kiša. Izašla sam navečer van živčana jer sam, na sugestiju bližnjih, navukla previše slojeva. Nakon što danima hodaš u prekratkim hlačama i minijaturnim majicama, dugi rukav u kombinaciji sa sparinom doslovno stišće i guši. Ali pet sati kasnije kad sam izašla iz birtije vani se vrijeme promijenilo kao u distopijskim knjigama. Kiša je padala kao iz kabla, a temperatura je bila 20 stupnjeva niža. Zrakom su letjeli kišobrani i štekati. Svi slojevi odjeće nisu spriječili cvokotanje zubala. Zapusi vode padali su po vjetrobranskom staklu pa je vidljivost na cesti bila nikakva. Jedva sam se dočepala toplog doma i odmah otišla spavati snom pravednice koja se ušuškala u dekicu.
I sve to bi bilo ok da ne živimo u ovom svijetu krajnje poremećenih vrijednosti i umova. U nedjelju ujutro je Instagram vrvio od osmrtnica ljetu! Doslovno naricanje nad njegovim preranim završetkom, bumerang teatralnog bacanja na dva uvela lista, suze… i toplo pozdravljanje jeseni. (Nitko se nije sjetio da su vrućine počele još u 4. mjesecu, kad je još debelo bilo proljeće.) Majkemi, mislila sam da će Bandić to načuti i ove godine proglasiti početak Adventa 1.9. Ne razumijem cijelu histeriju.
Nadam se da je Instagram zajednica kolektivno skinula crninu jer vani je opet jebeno vruće i u tramvaju ne radi klima. Svira Childish Gambino “Feels like summer” //I know / Oh, my mind is still the same / I’m hoping that this world will change / But it just seems the same//
Što se tiče graška njemu je sezona bila u proljeće, ali ako imaš dovoljno velik zamrzivač onda nemaš brige oko toga koje je godišnje doba. Meni se baš jeo u kasno ljeto i to baš ovakav ljuti i masan kao da je jesenski (ili čak zimski). Sjetila se kako ga je bratova prijateljica pripremila jedne godine u gluho i vruće kolovoško večer na otoku Visu i baš mi zamirisao. Eto, blago ljuto, malo na žlicu… da otjera oblake.
I da, i ljeti pada kiša. To i moja dvogodišnja nećakinja voli utvrditi: “G’e, teta, pada kiša!” Samo što ona tu kišu stvarno gleda kao čudo.
Pileća prsa izrežite na kockice pa u tavi kratko ispecite na maslacu (ili drugoj željenoj masnoći). Ako nemate temeljac- u posebnom loncu zagrijte 3-4 dcl vode. Luk i mrkvu sitno narežite. U loncu prvo dinstajte luk na ulju (ili drugoj željenoj masnoći) dok ne “uvene” pa dodajte mrkvu i dinstajte dok ne omekša. Dodajte piletinu, 3 dcl vruće vode (ili temeljca), grašak, pelate i začine po želji (sol, papar, mljevenu papriku...). Kuhajte dok ne provrije pa smanjite na srednje jaku vatru/temperaturu i ostavite da lagano krčka 20-30 min. Nakon 20 min pripremite smjesu za noklice- umutite jaje pa dodate sol, ulje i brašno, tako da dobije gustu i glatku smjesu. Ostavite da odstoji 5-10 min. Nakon što se grašak skuhao, u paprikaš dodajte žličice smjese za noklice i kuhajte dok ne isplivaju na površinu (par minuta).Pileći paprikaš s graškom i noklicama
Print Recipe
Ingredients
Instructions
P.s. Nešto sam svojedobno prčkala po Facebooku pa je Shedonist trajno izbrisana. Sad imam novi fan page Shedonist 😀 pa tko želi nek zaprati. Ja sam tu društvenu mrežu u potpunosti zapostavila.
No Comments