“Summertime, time, time,
child, the living is easy.” (“Summertime”, Janis Joplin)
A kiša oplakuje Zagreb dok ovo pišem. Možda bi prigodna bila ona Travisova “Why Does It Always Rain On Me?”. I nije to ovih dana dugo željeni predah od velikih vrućina, više pravilo. Zapravo smo se tih vrućina zaželili čak i mi na gradskom asfaltu. Jer kiša uvijek napravi plodno tlo (kaljužu) za dobru dozu melankolije i nostalgije. Kombinacija kiše i hrvatske stvarnosti (pogotovo nakon što je popustila euforija nakon SP u Rusiji, #vrsaljko) nekad može biti pogubna kombinacija. Mene je još dodatno na nostalgiju potaknulo to što sam među oglasima za prodaju nekretnina pronašla stan u kojem sam prije 25 godina s obitelji živjela kao podstanar. Nemate pojma kakav okidač sjećanja to može biti, pogotovo kad sam ponovo otvorila ogradicu koja vodi do ulaza, osjetila isti stari miris haustora i ušla u stan koji, sad skučeniji, stariji i tužniji, nosi toliko lijepog (ali i ružnog) iz prošlosti.
Nedjelje su uvijek najteže u svojoj čudesnoj lakoći. Ostalim danima možeš pobjeći sa stotinama izgovora, ali nedjelji…nikada.
Njen mir nosi ogledalo svih tvojih nemira.
– Martina Mlinarević Sopta
Ipak, jedna od intenzivnijih sjećanja na djetinjstvo su, definitivno, nedjelje. Zapravo na pamet mi pada bezbroj asocijacija.
Misa. I to još u ona doba dok su curice sjedile na desnoj strani, a dečki na lijevoj strani crkve. Ta segregacija me užasavala od najranije dobe, pogotovo jer sam htjela biti svugdje, samo ne tamo. Tko je bio dovoljno snalažljiv – znao se izvući.
Looney Tunes. Taj je crtić išao nedjeljom ujutro. Neki su ga gledali u pidžami, neki nisu (ovisi tko je uspio tu nedjelju izbjeći misu). Iako, kaotičnost tog crtića mi je u djetinjstvu unosila nemir, pogotovo onaj lik što se kretao kao zvrk ili uragan.
Nedjeljno kupanje. Jesmo li se stvarno kupali jednom tjedno? Nadam se da nismo, ali znam da nam je koža na kraju bila smežurana, a voda ledena kad bi kupanje završilo.
Plodovi zemlje. Ta emisija toliko dugo ide da je postala sastavni dio nedjelje. Za razliku od Looney Tunesa ona uvijek unosi prijekopotrebni mir. Ja ju volim pogledati pod stare dane.
Pečeno pile i krumpiri. Čini mi se da smo kao djeca uvijek u nedjelju jeli pečeno pile i krumpire, valjda nam je to otad ostalo pojam za pojesti nešto konkretno.
Formula 1 (ili NBA liga). Zar nije vječito nedjeljom ta formula zujala u krug dok nas ne bi sve uspavala? Ili onaj glas koji je komentirao tekme LA Lakersa i Chicago Bullsa.
Kava i kolači. Koliko god se skromno živjelo, Mamzi se uvijek trudila ispeći neki kolač ili tortu. Nije bilo za više pa je sastavni dio bio margarin, ali je u njima bilo dovoljno ljubavi da sve to neutralizira (haha, tko je bljucnuo na ovo?). ☺️ I miris turske kave koji se širio stanom nakon ručka, u doba kad popodnevna kava nikome nije utjecala na san.
Jarun. Šetnja Jarunom je bila neizostavni dio nedjelje, osim ako nisu sjekire padale, a i tada.
Ponavljanje povijesti/zemljopisa/čega god. To je bio trenutak kad znaš da je nedjelji kraj i da počinje novi školski tjedan. Ne znam je l’ nas i kao djecu hvatalo ono što zovemo nedjeljni blues.
A koje su vaše asocijacije?
Ove moderne nedjelje zadržale su elemente nekog prošlog vremena, ali puno se toga izgubilo u vremenu i prostoru. Jarun treba ugovarati tjednima unaprijed, F1 ide na nekom čudnom programu i uspavljuje ljude koji si to mogu/žele priuštiti. Kava se ne pije popodne jer negativno utječe na organizam. Nitko srećom više ne uči o Stogodišnjem ratu ili izvozu kave iz Južne Amerike. Ostali su Plodovi zemlje, ručak i desert.
I to kakav desert! Jednostavan za napraviti, brzo gotov, osvježavajući. Bez želatine (bez margarina!) i s minimalno šećera. Divota!!!
Recept je u nastavku. Na dobro vam došle sve buduće (ljetne) nedjelje.
Cheesecake s bijelom čokoladom i malinama (u čaši)
Print RecipeIngredients
- PODLOGA
- 200g Digestiv integralnog keksa
- 50g maslaca
- KREMA OD SIRA
- 500g mascarpone sira
- 100g bijele čokolade
- 200ml slatkog vrhnja
- PRELJEV OD MALINA
- 200g malina (svježih ili smrznutih)
- 4 žlice šećera (ili nekog drugog zaslađivača)
- 50 ml vode
- 1 žlica gustina
- malo vode
Instructions
Pripremite 10-12 staklenih čaša ili manje (ovisno o zapremini). Ne moraju biti vatrostalne jer se ništa ne peče.
Kekse smrvite (ručno ili u blenderu). Maslac otopite na laganoj vatri pa pomiješajte s keksima. Dobivenu smjesu stavite u čašice (jednu veliku žlicu po čaši ili kako vam paše), tako da bude bar 1 cm keksa po visini.
U lončić stavite maline, šećer i vodu pa kuhajte na srednje jakoj vatri dok se maline skroz ne raspadnu i šećer ne otopi. Smjesu zatim procijedite od koštica i sok od malina vratite na vatru. U posebnoj zdjelici pomiješajte gustin sa žlicom vode. Kad sok od malina provre dodajte mu gustin pa kuhajte još kratko da se malo zgusne. (Mora ostati skroz tekući.) Ostavite da se preljev skroz ohladi.*
Na pari otopite bijelu čokoladu pa ju dodajte u posudu gdje ste prethodno stavili mascarpone i promiješajte. Dodajte (tekuće) slatko vrhnje pa miksajte do željene gustoće (nemojte pretjerati).
Kremu od sira stavite u dresir vrećicu, stavite u čašice jedan sloj kreme pa prelijte malinama, ponovite to još jednom pa na kraju samo stavite još jedan sloj kreme. Ovisno o zapremini čaša možete imati i više slojeva.
Notes
* Preljev stavite u hladnjak ili u kupelj s hladnom vodom da se brže ohladi.
