[Op.a. ljubičasto obojani tekst je link koji vodi na Youtube. Uživajte!]
Prošlo je više od mjesec dana od puta u Prag na koncert Bena Howarda (u daljnjem tekstu: Ben). Nisam mislila da ću ikad napisati ovaj post, ali život piše čudne priče pa tako i ovu. Dojmove, koji kao da s vremenom dobivaju na intenzitetu pogotovo nakon što mi je zadnji album ‘Noonday dream’ sjeo na posebno mjesto u mom ❤️, red je da podijelim. O toj ću vam posebnoj ljubavi pisati, o Pragu ćemo nekom drugom prilikom (#ovonijejošjedanputopisnipost).
Ako je vjerovati mom Last.fm profilu – Ben je u moj život ušao 2012. godine. Brat i ja još uvijek vodimo spor ne bi li utvrdili tko ga je prvi otkrio (ja!). I nije me odmah osvojio. U to je vrijeme bio aktualan njegov debitantski album “Every kingdom” iz 2011., čiji su mi izbačeni singlovi (“Only love” i “Keep your head up”) bili loši (čak pomalo iritantni). Bila sam navučena na pjesmu “Black flies”, koju sam slušala na ripit sve dok me nije osvojio potpuno i zauvijek svojim drugim studijskim albumom “I Forget Where We Were” (2014.). Ako tek krećete u otkrivanje- preporučam da krenete s tim albumom (koji prema mom skromnom mišljenju nema loše pjesme). No, nemojte ni preskočiti The Burgh Island EP iz 2012. (posebno pjesmu “Oats in the water”) ili “Every kingdom Deluxe” (pjesme “Bones” i “Depth over distance)”… Nemojte u biti ništa preskočiti, osim ona dva gore spomenuta užasna singla.
Treći studijski album “Noonday dream” (2018.) je nova priča, drugačija od prve dvije i trebalo mi je vremena da mi sjedne, ali me osvojio još jednom iznova (iako tek nakon koncerta). Ben je na svom facebook fan page-u početkom ove godine počeo objavljivati novi materijal, što nas je stavilo u stanje pripravnosti za kupnju karata za potencijalni koncert. Ubrzo je izbacio datum izlaska novog albuma, a onda i turneje po Europi. Pikirali smo da bude vikend, a grad je ispao Prag. Jedan vikend i 1400 km samo zbog Benovog koncerta, zašto ne? Znali smo da bliže sigurno neće doći.
Ili kako Ben kaže: “Oh, depth over distance every time, my dear…”!
Problem je jedino bio naći ljude koji će s nama prijeći te kilometre samo zbog ljubavi prema Benu. Naime, da Ben uglavnom nije popularan među ljudima koje poznajem dokazuju sljedeće situacije.
Situacija no. 1
Vozimo se dva frenda, brat i ja prema Beču na festival. Kao suvozač iskoristim priliku i stavim svoj usb prije ostalih. Ben krene svirat prve taktove u početku jedva čujno…
– “Gasi tog Rooona!”, viče mladi gospodin odostraga, namjerno ga nazivajući krivim imenom.
Situacija no. 2
Vozimo se u Italiju na produženi vikend. Dvije frendice, frend, brat i ja. Dogovaramo na početku putovanja da demokratski prebacujemo pjesmu čim se skupe tri veta. Čim Ben počne tamburat njih troje iza vrišti:
– “Veto! Veto! Veto!”
Situacija no. 3
Vozimo se po Italiji u gluho doba noći, vraćamo se u smještaj nakon cjelodnevnog obilaska. Oni troje iza spavaju, brat i ja puštamo Bena i nitko se ne buni. Kasnije nam kažu da nisu tako čvrsto spavali, ali nisu imali snage prigovarati.
Situacija no. 4
Frend mi da svoj usb da mu stavim muziku. Stavim svašta, ali između ostalog Bena. Na pitanje “Kakav ti je?”, odgovara s “Nije mi.”.
Situacija no. 5
Sjedim za svojom radnom jedinicom, kad do mene dođe kolega br. 1. Odmah ga pitam slušali li Bena (iako već znam odgovor), prije nego on mene stigne pitati nešto vezano za posao (jer na pauzi sam).
– “Ne. Zašto?”
– “Tražim tko bi išao na koncert u Prag.”
Od srca se nasmije.
– “Sretnooo!”, kaže i brže bolje krene van taman kad se na vratima pojavi kolega br. 2.
– “Zašto ti je rekao sretno? Zašto? Gdje ćeś. gdje ćeš?”, cupka od znatiželje.
– “U Prag na koncert. Tražim nekog tko bi išao sa mnom.”, izrecitiram (ali pritom čak ni ne kažem čiji koncert).
On se okrene na peti, podigne obrve i zlurado se nasmije.
– “Fakat sretno!”, dobaci na odlasku.
Depresivan, dosadan, monoton, težak… samo su neki od epiteta kojima je kršten. Neki mu nikad nisu ni dali pravu priliku, ali neki su ga uz nas čak i zavoljeli (M <3). Javile su mi se čak i cure na IG profilu i zahvalile što su ga otkrile zahvaljujući meni (K i M <3). Unatoč svima (koji nisu htjeli ići) i svemu – mi smo odlučili ići, jer poznavajući Bena mogli bi se načekati još dugo do nove prilike. A cijeli ovaj post je namijenjen širenju ljubavi prema Benu kako bi se do idućeg koncerta (možda u Hrvatskoj?) skupilo što više obožavatelja. Ben je divan, vjerujte mi.
“I asked my neighbor what time is it
Time you know you can’t get it back…” (“Murmurations”, album Noonday dream, 2018.)
“Hold it in, now let’s go dancing
I do believe we’re only passing through
Wired again, now look who’s laughing
You again, oh you, oh you, oh you”
(“Time is dancing”, album IFWWW 2014.)
Ima i onih što ga vole od prvog studijskog albuma, ali im ovaj zadnji nikako nije sjeo. Ti ljudi su na koncert došli da bi čuli ‘Only love’ koju srećom Ben više ne pjeva na koncertima. Ben je poznat po tome da ne ispunjava želje svoje publike pa tako i na ovogodišnjoj turneji pjeva uglavnom pjesme s novog albuma. Nas je u Pragu počastio samo s tri stare pjesme – “I Forget Where We Were”, “Small things” i “Promise”. Sve ostalo su bile nove, atmosferične pjesme s novog albuma. Koncert je otvorio s “A Boat to the Island on the Wall” čiji početak mene uvijek podsjeti na zujanje muha oko leša. 😀
“You can tell ’em I’ll be back in a minute
For now is not the time
Gone to find the root they all chewed on
For millennia
Do something better with my time”
(“Someone in the Doorway”, album Noonday Dream, 2018.)
Koncert se održao tri etaže ispod zemlje u poznatoj praškoj dvorani Great Lucerna Hall, koja ima samo dva uska stubišta koja vode u podzemlje. Bilo je doslovno 150 stupnjeva i znoj se cijedio s nas kao da odrađujemo jači cardio trening. Falilo je zraka, a i trebalo je uložit određene napore da prestanem razmišljati o evakuaciji u slučaju nesreće (sigurna smrt, rekla bih). Ali sve se to zaboravilo kad je Ben izašao na pozornicu i počeo pjevati. Anđeoskog glasa i stasa s britanskim naglaskom, di ćeš bolje?
“And the deaths on the highways
From drinking in the casinos
Feel so natural
Every day a dice roll, everywhere you gamble
Where is something I can handle?”, The Defeat (album Noonday dream, 2018.)
Ne mogu vam reći ništa o tehničkom aspektu svirke jer nisam glazbeno obrazovana. Izjavila sam da bi meni bilo super i da on sat i pol nariče, tako da ja sigurno nisam mjerodavna u davanju ocjene. Je li koncert samo odradio? Ako je sudit po snimkama live nastupa na Youtubeu s prošle turneje- možda i je. Nije bilo produženih solaža i emocionalnog pražnjenja do kraja. Ono što mu sigurno publika neće tako lako oprostiti je to što nije pjevao “End of the Affair” iako je bila na setlisti. Navodno nije bilo više vremena pa je morao skratiti bis samo na “Promise”. A bili smo u bunkeru ispod zemlje. Zar tu postoje vremenska ograničenja? Možda samo zbog pomanjkanja svježeg zraka.
Publika je bila divna, bar na parteru gdje smo stajali. Nitko nije pričao, rijetko tko je vadio mobitel ne bi li snimao, a i ako bi došlo do guranja brzo bi se ispričali. Obrnuto od onog na što sam navikla na koncertima u Hrvatskoj (konstantno guranje, nadvikivanje s muzikom i snimanje cijelog vražjeg koncerta).
Meni je koncert bio divan, unatoč vrućini i pomanjkanju kisika. Na vrijeme sam skinula novi album (jer je na nekoj stranici iscurio puno prije službenog izlaska albuma) pa su mi bile poznate sve pjesme, što je naravno proporcionalno povećalo gušt. Voljela bi da je sve to trajalo duže i da je odsvirao više starih stvari, ali s tim očekivanjima nisam ni došla pa nije ni bilo mjesta za razočaranje. Nadam se da će jednom doći kod nas pa makar napravio svirku za pet hrvatskih fanova. Ja sam voljna to platiti koliko god treba.
“And and you laugh like there is hope in the story…” (“Bones”, album Every Kingdom Deluxe)
Svojedobno sam se potrudila napraviti postere od njegovih stihova pa ako želite slobodno ih skinite i uokvirite.
