Prije par tjedana poslovni put odveo me u srce Like. U prostor koji je netko prije puno godina u prostornom planu označio kao akumulacijsko jezero i tako izbrisao dva, iako slabo, još naseljena mjesta. Gornji Kosinj i Mlakva- područje koje se doslovno može nazvati Nigdjezemska. Susrela sam na tom putu puno ljudi starije životne dobi koji žive u teškim uvjetima, bez vode i kanalizacije, doktora, dućana… bez drugog čovjeka s kojim mogu popričati. Koji žive u divljini, okruženi medvjedima koji dolaze jesti bobice u njihove vrtove. A od ljepote prirode u kojoj žive, unatoč svemu lošem, najljepši su bili osmijesi na licima tih ljudi.
Nedaleko od Nigdjezemske, gdje smo hodali sa sprejom u slučaju da se nađemo oči u oči s nekom zvijeri, nalazi se Utočište medvjeda Kuterevo. Oko 25 min vožnje od Otočca, mali i veliki medvjedi siročići, kojima je majka umrla ili ih je odbacila u najranijoj dobi, našli su svoj dom. Nažalost takvi se medvjedi, jednom naviknuti na čovjeka, nikad više ne mogu vratiti u prirodu i samostalno živjeti. Zanimljivo je da duže žive zaštićeni u utočištu, nego što bi uspjeli samostalno u prirodi.Na ulazu nas je dočekala simpatična volonterka koja nam je ukratko ispričala priču o Utočištu. Trenutno se tamo nalazi 9 medvjeda, od kojih je jedna medvjedica starija od 30 godina. Financiraju se iz donacija, a u održavanju pomažu volonterske trupe iz cijelog svijeta. Od simpatičnog vlasnika ugostiteljskog objekta u sklopu Utočišta saznali smo kako je sve počelo slučajno, s jednim medvjedom u vrtači iza njegove kuće. Na početku su o medvjedima jako malo znali pa je bilo dosta pokušaja i pogrešaka. Ulazili su među medvjede, u ogradom zaštićene prostore, sve dok se nije dogodio incident koji je jednog gospodina umalo koštao života.
Medvjed je najveća kopnena životinja koja živi u Hrvatskoj i u našim šumama on je kralj životinja. Uglavnom se hrani biljkama, ali može pojesti sve što mu se nađe pri šapi. Ovisno o godišnjem dobu hrani se medvjeđim lukom, šumskim voćem, lješnjacima ili pak srnetinom. Rađaju se samo s 350 g, a postižu težinu od 100-150 kg. Iako se doima trom i spor, može trčati brzinom od 50 km/h. Osim u vrijeme parenja, medvjedi uglavnom žive samotnjačkim životom. Zimske mjesece provode u brlogu bez hrane i pića, gdje troše masne naslage brižno skupljane cijele godine. Tijekom zimskog sna, koji prosječno traje 80-100 dana, ne obavljaju nikakve fiziološke potrebe, samo spavaju i miruju. Krajevi u kojima živi veći broj medvjeda imaju sačuvanu prirodu i karakterizira ih velika biljna i životinjska raznolikost. Medvjedi nemaju pririodnih neprijatelja, izuzev ljudi, tu i tamo se oko hrane znaju sukobit s vukovima i veprovima.Utočište je zgodno posjetiti u bilokoje godišnje doba, osim zimi kad medvjedi spavaju zimski san i ne vole da ih se bezrazložno uzbunjuje. Upad u utočište se ne plaća, ali s obzirom da se financira od donacija- bit ćete zamoljeni da ostavite neki prilog. A svaki prilog nagrađuje se medo-suvenirom. Naravno da sam ja, u hrpi slatkih stvarčica, izabrala onaj koji je na sebi imao natpis malina- i to baš ovaj džem od malina koji je završio u kiflicma.Što se tiče samog recepta, tragala sam za nekim koji mi se sviđa dosta dugo. Nakon što sam eliminirala one sa svježim kvascem, nije mi ostalo puno izbora. Cijelo me vrijeme vukao ovaj, koji sam izvorno pronašla na stranici domacica.com, ali mi je, da vam budem iskrena, zvučao skroz sumnjivo. Pa gdje su jaja, šećer, kvasac, prašak za pecivo odjednom nestali? Čak ni to što je osvojio nagradu na manifestaciji Babičini kolači mi nije uljevalo nadu. Opet silno me vuklo to što ima tako malo sastojaka i tijesto se činilo tako jednostavno za napravit, da sam rekla ‘ko ga jebe’ i odlučila se za nj.
Ziheraški sam ubacila jednu žličicu praška za pecivo (moja poznata deviza- zlu ne trebalo), iako nemam pojma je l to učinilo ikakvu razliku (opet bi ponovila). Recept me oduševio. Kiflice su jako mekane i skroz prhke, i rastapaju se u ustima. Možda će vam se činiti puno maslaca, ali uistinu nije, po meni se osjeti taman (inače nisam ljubitelj intenzivnog okusa maslaca u prhkom tijestu).
Naravno da možete staviti džem/pekmez/mermeladu po izbor. No, potrudite se da vas put dovede to Utočišta u Kuterevu kako bi kupili njihov od malina. Stvarno je ukusan, a i učinit ćete dobro. Nakon toga produžite u Nigdjezemsku, tamo će vas ljudi rado ugostiti na čašicu rakije i razgovora. I nagradit najvećim mogućim osmijehom koji rastapa srce poput kiflice. 🙂
Prhke kiflice s pekmezom/džemom/marmeladom
Print RecipeIngredients
- TIJESTO
- 300 g glatkog brašma
- 250 g maslaca
- 4 žlice vode
- 2 žlice jabučnog octa
- 1 žličica praška za pecivo
- PUNJENJE
- džem od malina (ili bilo koji drugi)
- DEKORACIJA
- 100 g šećera u prahu
Instructions
Zamijesite glatko tijesto od navedenih sastojaka. Prvo spojite brašno, prašak za pecivo i maslac, a na kraju dodajte vodu i ocat. Ako vam se tijesto još lijepi, dodajte još malo brašna.
Tijesto zamotajte u prozirnu foliju i pustite da odleži u frižideru par sati (ili čak cijelu noć).
Razvaljajte tijesto na pobrašnjenoj podlozi na debljinu od 2-3 milimetra i režite na kvadrate željene veličine (5, 6, 7 cm).
Na svaki kvadratić stavite žličicu pekmeza i zarolajte.
Kiflice slažite u veliki pleh u koji ste stavili papir za pečenje.
Pecite ih 15-20 min u pećnicu koju ste prethodno zagrijali na 180 stupnjeva, dok blago ne porumene.
Tople ih uvaljajte u šećer u prahu.