Lažna pita od malina i limuna + O restoranu “Perivoj”

Poveznica između recepta za Lažnu pitu i restorana “Perivoj” sastoji se od dvije riječi tj. jedne osobe- Tee Mamut, jedine Hrvatice koja ima diplomu Culinary Institute of America, jednog od najprestižnijih koležda za kulinarstvo u svijetu, i vrhunske slastičarke. (Da, to je ona lijepa cura koju možeš vidjeti na tv-u subotom ujutro, ako se uspiješ dovoljno rano dignuti. :))

S obzirom da sam isprobala već hrpu njenih recepata i uvijek bila oduševljena, saznanje da je postala stalni pastry chef u “Perivoju” uvrstilo je taj restoran na prioritetnu to-do listu.

[RECENZIJA] Restoran “Perivoj”

U ovoljetnim lutanjima Dalmacijom put nas je, na jedan iznimno vruć dan, nanio u Split.
Restoran “Perivoj” smješten je u secesijsku Villu Tončić ispred koje se nalazi i bogati perivoj na više od tisuću kvadrata, a cijeli je sklop smješten u samom centru grada (nedaleko od Dioklecijanove palače) na adresi Slavićeva 44. Također, sklop se nalazi pod strogom konzervatorskom zaštitom pa je ove godine, nakon niza godina sustavnog propadanja i zanemarivanja, vjerojatno zbog nedostatka novaca, vraćen u izvorno stanje iz 1922. godine.
Bajkovito mjesto je taj perivoj, sve u kamenu i travi, s centralnim elementom fontane, raštrkanim zonama za sjedenje s bijelim stolovima, stolicama i pokojom klupom. Ambijent u koji bi više pasale žene obučene u krinoline, s malim šeširićima, rukavicama i kišobranima na volane, a ne mi obučene k’o mali hahari u prekratkim hlačama.
Htjele smo ručati u hladu tende u perivoju, ali je termometar pulsirao na visokih 40C i nije bilo daška vjetra pa nas je konobarica uputila da ipak uđemo u klimatizirani prostor restorana. Unutrašnjost kuće ima interijersko rješenje iz 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća koji su radili učenici Obrtne strukovne škole čiji je utemeljitelj i ravnatelj bio vlasnik vile Kamil Tončić. Interijer je pomalo uštogljen, a tapete na zidu blago napadne, ali tako to valjda mora biti.

Ipak, ono najvažnje zbog čega smo došli bila je hrana. I hrana je bila odlična, što se može zahvaliti chefu Marku Gajskom (da, da prva sezona Masterchefa :)). Znaš ono kad dobiješ meni bez miješanog mesa, prevare od rižota sa škampima ili pizze? Na ovom se vidjelo da je netko ipak uložio truda, vremena i kreativnosti. Nekad je manje stvarno više.Ne sjećam se točnih naziva, a ni svih sastojaka, ali nekako ovako je išlo. Prvo su nam poslužili couvert- nekakvu (riblju?) paštetu i uz to sitno rezanu rajčicu i luk. Nakon toga je slijedila pogača na briocheu (slatki kruh), s rajčicom, inćunima i rikulom. Glavno jelo je bila tjestenina (pomodnog naziva) s dimljenim pačjim prsima i crnim tartufom. Sve je bilo za prste polizati, a kombinacija slatkog kruha i slane ribe najviše me oduševila. Ako pitate čovjeka normalne veličine želuca kakve su porcije sigurno će vam reći da su male. Meni su bile taman. Pogača je koštala 40 kn, a glavno jelo 90 kn. Ne mogu se žaliti, a kad se sjetim kakvih sam samo užasa za iste novce pojela na drugim mjestima odmah mi tlak skoči.
Za kraj nas je konobar odveo do velikog frižidera da izaberemo – desert! Izbor je bio povelik, od sirovih strasti, rožate, schwarzvaldice u čaši, kolača od limuna, maline, čokolade, oraha… čudesa iz špatulice ranije spomenute Tee Mamut. O’š kolač? Odabrala sam semifreddo na štapiću od lješnjaka s pistacijem i nisam pogriješila. Dobar je osjećaj iz restorana otići sit i sretan, stoga preporučam uvrštavanje istog na tvoju restoransku to-do listu.

Pita je lažna iz jednog jednostavnog razloga, a to je da je to u biti Tein recept za muffine koji sam ja malo prilagodila. Taj dan bila sam prelijena da to trpam u košarice, a i život mi je baš servirao dodatne limune i tako je nastao ovaj recept.

Lažna pita utješna je k’o mamin zagrljaj ili najdraža dekica, idealna za hladne dane koji slijede.