Već se duže vrijeme ono i ja natežemo. Ja bi da ono raste i da se lijepo formira. A njemu se baš neće. Ono je dizano tijesto i poručuje mi da nije problem u njemu, nego u meni. Ja sam k’o jadno žensko ipak odlučila poraditi na toj vezi i danas smo, eto, dobri prijatelji.
Cijelu peripetiju prvog pokušaja izrade ovih kiflica objasnit ću vam na primjeru jednog drugog (pokušaja) treninga iliti CLASS-a, kako mu u svlačionici tepaju cure koje idu na klasični balet. U Zagrebačkom plesnom centru nas par cura dva put tjedno ide na plesnu kinetiku. Šta je to, pitate se u čudu!? To vam je kombinacija vježbi koje uključuju osnove klasičnog baleta, humane kinetike i izometričnih vježbi. Naglasak je najviše na osnovama klasičnog baleta, na postizanju snage i lijepog držanja.
Trener nam je bivši baletan u HNK-a i ima začuđujuće divne pedagoške metode, iako dolazi iz zemlje Adolfa Hitlera. Jako je strpljiv i poticajan, što nekad nije jednostavno kad si zatvoren sa ženama i hrpom mušica u 20 m2. Na trenutke smo ozbiljne i sve u šesnaest pratimo upute- uvuci trbuh, stisni gluteus (najveći stražnjični mišić, op.a.), ispravi se, ramena dolje, ispruži nogu, ne zaboravi disati… nasmiješi se! Ali većinu vremena se zezamo dok ne proplačemo od smijeha, onda se on smije s nama jer ne zna što bi od jada.
Najbolji dio je ta njegova pozitiva koju širi. Njemu je sve fantastično, toliko puta riječ ‘bravo!’ nisam čula od osnovne škole. Naravno da mu nitko ne vjeruje, ja, recimo, znam samo da ono što pokušavamo izvesti zvuči lijepo na francuskom- plie, pas de bourree, releve, jete, pique, assemble…
Tako nas je na jednom satu uspio nekako natjerati da bar pokušamo izvest nekakav čudesni okret za 360 stupnjeva, na jednoj nozi, tako da nam se glava zarotira prije tijela i da to sve skupa izgleda bar dražesno. Ne moram ni napominjati koliko je taj pokušaj pokušaja izgledao nezgrapno.
Ali Trener je ostao pozitivan: “Daaaa!”, reče glasno, “Skoro.”, doda malo tiše. Na taj ‘skoro’ smo vrištale od smijeha dobrih 5 min. Plus za trud. 🙂
Tako je nekako bilo (!) i sa mnom i kiflicama prvi put. Izgleda k’o kiflica, miriše k’o kiflica, ali je polujestiva. Daaa, skoro. ALI! Već drugi put sam ipak dobila skoro najbolje i najmekše kiflice ikad! Možda jednom uspijem izvest i taj okret. 😀
Mandine kiflice sa sirom i šunkom
Print RecipeIngredients
- TIJESTO
- 500 g brašna za dizana tijesta (ili 250 g zamijeniti s oštrim brašnom)
- 20 g svježeg kvasca (pola pakiranja)
- 3 žlice šećera
- 2 i 1/2 dcl mlijeka
- 1 dcl ulja
- 2 jaja
- žličica soli
- čep ruma
- malo naribane kore limuna
- PUNJENJE
- 400 g šunke
- 300 g sira
- 2 ćašice kiselog vrhnja
Instructions
Pobrinite se da svi sastojci budu sobne temperature.
U zdjelicu stavite svježi kvasac, žlicu šećera, žlicu brašna i zalijte s 1 dcl toplog mlijeka (nikako vrućeg). Ostavite na toplom da kvasac počne raditi (zapjeni se).
Brašno prosijte u posudu i u njemu napravite rupu. Dodajte kvasac, dva jaja, žličicu soli, dvije žlice šećera, 1 dcl ulja, 1 i 1/2 dcl toplog mlijeka, malo ruma i korice limuna pa zamiješajte meko tijesto.
Podijelite ga na 6 kuglica iste veličine i ostavite tijesto na toplom da se diže dok se ne udvostruči.
Svaku kuglicu razvaljajte u kružni oblik te izrežite na osam jednakih dijelova (trokuta).
Sir naribajte pa pomiješajte s kiselim vrhnjem. Šunku narežite na trakice.
Na svaki trokut stavite trakicu šunke i žlicu nadjeva stavite na širi kraj trokuta.
Vrhove trokuta savijte malo prema unutra pa zarolajte u kiflicu.
Svaku kiflicu premažite s razmućenim jajom i na nju stavite malo maslaca. Pospite sa sezamom ili nečim sličnim po želji.
Od ove količine dobit ćete 48 kiflica, za to su vam dovoljne dvije tepsije. Dok budete punili drugu, prvu ostavite još malo na toplom.
Pecite jednu pa drugu tepsiju u pećnici prethodno zagrijanoj na 170-180C, 20-30 min (ovisno o pećnici).
