Ušla sam u knjižnicu prije par tjedana i odmah sam s vrata dala teti knjižnjičarki da mi nađe jednu knjigu. Imala sam još par minuta prije nego odjurim pa sam otišla do police najčitanijih izdanja. Tamo mi se sama ponudila knjiga ili bolje rečeno priručnik “Kako biti Parižanka u svakoj prilici”. Svojevremeno, ne tako davno, iskakala je sa svakog drugog Instagram profila. Kažu da je znatiželja ubila mačku, ali ja sam morala vidjeti u čemu bruji cijeli (za mene paralelni) svijet.
Na stražnjoj strani pisalo je da je knjiga zabavna i ironična, nisu to riječi koje me prvo kupe kad se opisuje dobro štivo, ali za sve drugo u životu -“you had me at hello!”. Taman sam pročitala roman od 600 stranica (J. Irving – Molitva za Owena Meanyja) koji promišlja vjeru u Boga i trebalo mi je nešto lagano i zabavno. Samo što je ovaj priručnik ipak preperolak i nimalo zabavan. Stereotipno (i banalno) opisivanje Parižanki kao samozatajnih kurvi koje provode dane lickajući se i istovremeno praveći da u izgled nisu uložile ni 5 minuta, pričajući intimne detalje o svom seksualnom životu, istovremeno se zgražajući nad ljudima koji dijele intimnosti iz drugih segmenata života. To bi trebalo biti zabavno? Kome točno? Ne znam. Progutala sam ju u par sati, ne zato što ju nisam mogla pustiti iz ruke, nego u njoj ima više fotografija nego teksta.
Pročitala sam kasnije komentare na Goodreadsu. Odmah mi je zapeo onaj koji žali nas koji smo dali loše ocjene jer nismo skužili poantu knjige. Nije baš neka kvantna fizika, ali ostavljam mogućnost da stvarno nisam shvatila to ‘level up’ ismijavanje i sarkazam. Pročitala sam pak i glupljih i dosadnijih knjiga, moram reći, tako da ne treba baš šokirat činjenica da sam posegnula za njom. Ne mogu uvijek čitati teške egzistencijalne romane. 😉
Da knjiga nije bila kompletan promašaj svjedoči činjenica da sam u njoj pronašla i ovaj recept. Paradižot mi je već odavno na popisu kolača koje moram napraviti (svaki Dalmatinac muškog roda kojeg znam da jede kolače bar mi je jednom sugerirao da mu ga skuham). Ja definitivno nisam obožavatelj te kremaste juhice s okusom vanilije i čudne teksture prokuhanog bjelanjaka, ali, ljudi ga masovno vole! Neke podsjeća na djetinjstvo. Neki nikad u životu nisu probali ništa bolje. Neki jednostavno nisu zahtjevni.
Nekad treba konzumirati malo šit-lita i slastica od kojih ti neće baš zatitrati nepce, ali će ti odmoriti mozak ili te utješiti. A nakon toga ćeš posegnuti za nečim složenijim i više to cijeniti. Valjda.
Ipak, za sve moje Dalmatince slijedi recept. Ako baš želite taj keks – nadrobite ga! Ae.
Îles flottantes (Paradižot bez keksa)
Print RecipeIngredients
- ŽUTA KREMA
- 5 žumanjaka
- 100 g šećera
- 1/2 l mlijeka
- mahuna vanilije
- 1 žlica gustina
- ŽLIČNJACI
- 3 bjelanjka
- 30 g šećera
- 1 l vode
- ZA POSIP
- ribana čokolada
- listići badema
- karamela
Instructions
U lonac (debljeg dna) stavite mlijeko, sjemenke mahune vanilije (pa i cijelu mahunu koju na kraju treba izvaditi) i kuhajte dok ne provrije. U međuvremenu smiksajte žumanjke sa šećerom i gustinom. Kad je mlijeko provrilo maknite ga s vatre pa dodajte par žlica u jaja i promiješajte. Zatim smjesu jaja i šećera dodajte u lonac s mlijekom i vratite na srednje jaku vatru. Kuhajte dok na vrhu više ne bude pjene. Izvadite mahunu vanilije ako ste ju ubacili. Kremu ulijte u čašice i ostavite da se ohladi.
Bjelanjke miksajte dok se ne zapjene pa pomalo dodavajte šećer. Miksajte dok ne dobijete čvrsti snijeg.
Zakuhajte vodu da provrije pa u nju stavite velike žlice bjelanjaka i kuhajte s obje strane oko 2 min. Izvadite na papir/salvetu i ostavite da se malo ocijedi. Nakon toga stavite ih na kremu, pospite s listićima badema, ribanom čokoladom i karamelom.
Poslužite dobro ohlađeno.
Notes
Ako želite napraviti Paradižot, samo prije kreme nadrobite keks u posudice i poškropite s rumom.