Riblja pašteta od teglice marinirane ribe s otoka Šolte

Ono o čemu ću vam danas pisati nema veze s receptom na kraju. A s čime bi uopće obična riblja pašteta mogla imati veze? Sigurno ne s iznenadnom epifanijom koja ni na koji način nije potaknuta podraženim okusnim pupoljcima.

Epifanija – U studiju književnosti označava ponešto zagonetan i nenadan čin uvida ili proniknuća u srž predmeta umjetničkog oblikovanja. Pojam se uglavnom rabi u sklopu proučavanja J. Joycea (R. Ellmann, U. Eco, Joyceove poetike, 1962), koji se sam njime služio u duhu simbolističke poetike. U tom kontekstu epifanija označava trenutke u kojima je umjetnik izložen »zračenju duše« svakodnevnih, običnih i sekulariziranih stvari ili ljudi.

Sjedila sam s frendovima (mladom gospodom) u petak navečer u, trenutno, najhipsterskijoj birtiji u gradu. Ispijala sam svoj cijeđeni sokić na slamčicu, a oni, naravno, svoja craft piva. Pričali smo o vanjskoj politici Džibutija, zlatnim rezervama Hondurasa, izvoznim proizvodima Bolivije, utjecaju društvenih mreža na reality emisije… i svemu što to povezuje- medijima! Prokletim medijima koji nam, ukratko rečeno, podvaljuju svašta. I tako sam doznala da je jedna od najgledanijih emisija na RTL-u repriza reprize Šopingoličarke. Pazi! Repriza reprize. Prestala sam se odavno čuditi glupostima, ali ovo mi je stvarno bilo previše.

Obično kad kažem da ne gledam Tv, svi misle da se prenemažem i da želim biti posebna. Neki dan sam ju upalila oko 18h i dočekala me emisija ‘Kruške i jabuke’ iz 2008. godine. Riječima- iz dvijetisućeiosmegodine. Oprosti mama, ali koji kurac? Zar da ju upalim nakon toga? Ako to znači biti poseban (ili specijalan), onda ok. (“Fine by me!”) Smatram da se o ukusima stvarno ne treba raspravljati, ali rastuži me kad uđem u praznjikavu Tvornicu poslušati koncert Fleet Foxes, a onda drugi dan vidim da je Ivan Zak napunio Arenu dok je trepnuo. Ne čitam ni novine, ne mogu razvijat svoju kritičku misao s poluinformacijama ili čak lažnim vijestima. Mlada gospoda su se uzrujala raspravljajući o nekoj temi o kojoj su čitali na našim čudesnim portalima dok nisu skužili da nemaju dovoljno informacija da bi uopće sudili. Ja sam sa strane žvakala slamku i smijala se.

A onda, kad su njihovi promili alkohola u krvi porasli, glazba se pojačala, a dimna zavjesa navukla- isključila sam se skroz. Mislim da je okidač bio još neka glupa informacija o najgledanijim spodobama s hrvatskog zvjezdanog neba. Prije nego sam se isključila ovaj moj mali kutak svemira (zvan blog) došao je na tapetu par puta (jednom ću vam napisati sugestije za povećanje čitanosti koje mi općenito za to daju mlada gospoda) i oba puta temu sam brzo prekinula rečenicom “Još uvijek ne znam zašto to radim.”. I u tom trenutku isključivanja, vidim njih u toj izmaglici, pravim se da ih slušam i zapravo shvaćam zašto to radim. Taj trenutak epifanije doveo me do zaključka da to radim zato što mi sadržaj koji čitam i gledam na internetu nije ni približno dobar, da u svijetu u kojem se najviše klikaju clickbait članci obojani žutilom ili čak crnom kronikom želim podijeliti nešto što za mene ima neku vrijednost.

Ne, ne želim se probiti nigdje (pogotovo ne pokazujući noge, to je jedna od onih sugestija mlade gospode). Oduvijek sam slušala glazbu i čitala knjige i oduvijek volim baljezgati u pisanoj formi. Ako će to nekog potaknuti da nešto pročita ili posluša- super! Nisam oduvijek kuhala, ali recepti su blogu samo dodana vrijednost. Ili je obrnuto, ne znam. Nekad mi se čini da vodim neki ludi monolog sama sa sobom, ali to je valjda ok. Kako mi je mladi gospodin rekao: “Ti si indie blogger. Poput bendova koje slušaš. Ti ni ne želiš ni ne trebaš puno followera, zar ne?” ?

Recept koji slijedi je skroz primitivan. Sigurna sam da ga nitko nije i neće tražiti, ali fotografije su mi bile lijepe pa sam ih morala iskoristiti. Riba je stigla u posebnoj pošiljci s otoka Šolte, marinirana u maslinovom ulju sa začinskim biljem pa je tim više bila ukusnija. Sastojci su proizvoljno nabacani, baš kao što se ta pašteta i radi, odokativnom metodom i po trenutnom guštu…