Doručak

Pudingasti čokolino s kokosom i keksima

Nisam mislila da će recept za čokolino ikad završit ovdje, ali čini se da mnogi ne znaju za njegovu pudingastu (briga me je li to riječ ili nije) verziju. 🙂

S obzirom da su se vremena očito promijenila, rekla bih da čokolino ovih dana više/češće jedu odrasli nego djeca (jedu li to uopće više djeca?). Ili odrasli koji su još uvijek djeca, odbijaju odrasti jer su negdje pročitali da najveći čovjek uvijek ostaje dijete (s tim da se ta rečenica nerijetko iskorištava i loše interpretira). Ja se svrstavam u kategoriju ‘negdje na pola puta između djeteta i odrasle osobe’. I jedem čokolino. Ne često, ali uvijek ga imam u kući.

Dakle, s obzirom na potrošače, promijenio se način pripreme i serviranja čokolina. Sto ljudi, sto verzija spravljanja istog. Do dvadeset i neke godine osobno sam voljela jesti “gumenasti čokolino”. To je onaj koji se sastoji od jako puno čokolina i jako malo mlijeka, tek toliko da se smjesa može povezati. Taj je bio najbolji dok me, prilikom jednog ljetovanja, prijateljica nije naučila kuhati “pudingasti čokolino”. To je za mene bilo revolucionarno otkriće. U vrelo mlijeko dodala je čokolino i vratila na vatru pa kuhala dok nije dobila savršenu kremastu strukturu. Wow! Skroz neki novi doživljaj čokolina, punooo bolji od onog gumenastog. Tko ne voli vruće mlijeko može ga slobodno nakon kuhanja ostaviti da se potpuno ohladi, jednako je dobar.

S raznoraznim posipima sam počela u novije vrijeme. Naravno inspirirana ultra popularnim smoothie zdjelicama i zdravim zobenim kašama. Reko’, ako oni gore mogu posuti kokos, čokoladu i voće, što ne bi i ja na svoj čokolino. Svatko ima svoj gušt, tko smo mi da sudimo. 😀