Samo da vas upozorim- ovo će biti jedan skroz randoman iliti nasumičan post. Fotkala sam ove smoothie zdjelice prije mjesec-dva, dok je sezona namirnica koje su korištene za izradu bile još u sezoni pa bi šteta bilo da se ne iskoriste.
Nekidan sam bila na kulinarskoj radionici koju je vodila Andrea s bloga Cukar. Nakon što smo ekipno završili sa spravljanjem slastica i sve smazali, ostala sam još proćakulati s Andreom dvije minute. To se uskoro pretvorilo u cijeli sat i dvije minute. I da smo još koju minutu mogle negdje naći ili ukrasti vjerojatno bi ih dobro iskoristile. Ne, nije svemir implodirao prilikom našeg sudbonosnog susreta, ali da, osjećala sam se kao da se znamo sto godina. Andrea je jako ugodna sugovornica, a i naši trenutni interesi i razmišljanja uvelike se poklapaju pa nam ni dani za sve iskomentirati ne bi bili dovoljni. Drugom prilikom ću vam reći zašto u moru b(l)ogova pratim baš Andrein, ali onako vjerno, od slova do slova i što me naučila na radionici.
Velik dio našeg razgovora potrošile smo na raznorazne aspekte bloganja, a najviše na hranu, očiti predmet našeg interesa. Izbor namirnica danas je poprilično velik. Nekad mi to olakšava stvar, a nekad me doslovno izbezumljuje. Tržnice, supermarketi, mali OPG-ovi, Mali Plac, dućani zdrave hrane… a ja kupujem u svakom po nešto. Kao što nisam isključiva u konzumiranju hrane, tako nisam ni pri njenoj nabavci. Recimo, sumanuto obavljanje špeceraja isključivo u dućanu zdrave hrane (vidjela sam u jednom takvom ženu koja je 1000 kn spizdila u jednom pohodu) mi je jednako glupo kao i isključivo obavljanje istog u velikim supermarketima. Osim toga ona velika prevara Eko Sever je pokazala da nije uvijek sve kako se predstavlja. Na svim se gore nabrojanim mjestima može pronaći dobrih, ali i loših šarenih artikala (da, čak i u tim mekama zdrave hrane, pogledaj samo policu sa sokovima. ?) Treba samo znati izabrati najbolje, a i, ako je moguće, najpovoljnije.
Ali nije tu samo hrana, treba tu hranu u nečemu skuhati i na nečemu poslužiti. Tu je isto povelik izbor od supermarketa, u kojima se nalazi sve od igle do lokomotive, specijaliziranih dućana s raznoraznim kuhinjskim priborom pa sve do Hrelića (iliti buvljaka). Potonji zasad koristim samo kao izvor zanimljivog posuđa za fotografiranje, ali vjerujem da se svašta korisno tamo može pronaći. Ljubav prema posuđu i serviranju hrane je još jedna vrsta ljubavi koju mi je Mamzi usadila. Nakon knjižara najčešće nas se zatiče u dućanima koji u nazivu obavezno imaju riječ “HOME”. ? Ovaj blogerski hobi učinio je od mene pravog malog hrčka. Jedan dan će me sve to zatrpati, a još mi toliko toga fali u kuhinji…
I šećer na kraju dolazi najteži dio- fotografiranje hrane. A u tu svrhu služe svi oni dućani koji prodaju alate i ostale materijale koji bi mogli poslužiti za izradu podloga za fotografiranje. E, tu se još uvijek osjećam kao kreten kad uđem. Prošli tjedan sam išla po neke daske u jedan takav dućan. Kad me lik koji radi na stroju za rezanje vidio kako hodam s tom daskom imao je pogled “Što ti, ćerce, radiš s tom daskom? Odloži je mirno, molim te, odmah sad ako je moguće i ništa se loše neće dogoditi. osim toga daske za tući meso ne prodajemo.” Takva mu je bila i razina usluge kad sam ipak došla s tom daskom do njega. I vratit ću se opet, na njegovu žalost.
Ove male voćne zdjelice na fotografijama bi trebale biti dokaz moje otvorenosti prema novotarijama iliti još jedna posljedica bloga. Znam da se neki pitaju “Tko si doma to tako slaže?” I odgovor je: “Ja!” Trebam razlog da guštam u tome, jer mi u protivnom bude draže pojesti kajganu s hrpom sira i kruha.
Za njih zapravo ne trebate precizan recept. Potrebno je samo u blender ubaciti sve što imate pri ruci. Ako vam ispadne tekuće- popijete, ako bude gusto- pojedete. Cijela mudrost je u ovom starom postu. U prvoj zdjelici su maline, borovnice, banana, chia sjemenke i malo soka od naranče, a u drugoj su breskve, banana, kruške, borovnice, zobene pahuljice i pistacija.
