Kletskoppen- čipkasti klasik iz nizozemske kuhinje

Za ovaj recept inspiraciju sam pronašla u romanu ‘Otkrivanje nebesa’ nizozemskog pisca Harry Mulischa. U nekoliko navrata u knjizi se spominje kako jedan od protagonista gricka te poznate nizozemske kekse od šećera, maslaca i kikirikija (ili badema) koje mu servira sluškinja u klaustrofobičnoj atmosferi njegovog obiteljskog doma.

Mene nije teško kupiti knjigom, pogotovo ako je to roman o bar tri generacije jedne obitelji (tipa Steinbeckov ‘Istočno od raja’ ili Allendin ‘Kuća duhova’). “Otkrivanje nebesa” je suvremeni klasik nizozemske književnosti u kojem Mulisch na skoro 900 stranica ispisuje maštovitu i provokativnu kulturnu i političku povijest dvadesetoga stoljeća duhovito povezujući nebesko i zemaljsko. Tu višeslojnu pripovijest o čovjekovu odnosu prema Bogu i smislu života uokviruju razgovori božanskih bića (anđela) koja Šefu, razočaranome ljudskim otkrićem genoma – najdubokoumnije božanske zamisli da je život zapravo čitanje, a samo čovječanstvo Knjiga nad knjigama – moraju vratiti ploče s Deset Božjih zapovijedi. Da bi ostvarili taj naum, učinit će sve da jedne hladne zimske noći otpočne prijateljstvo između Maxa Deliusa i Onna Quista, astronoma i lingvista koji ubrzo postaju nerazdvojni, a kada u njihove živote uđe mlada violončelistica Ada Brons, u “Otkrivanju nebesa” razvija se i neobična ljubavna priča. Osim što lijepo izgleda na polici, još bolje sjeda u ruke, a onda najljepše i u glavu.

Ima tu svega- i Boga i čovjeka, bogolikog čovjeka ili čovjekolikog boga- klasične glazbe, filozofije, teologije, arhitekture, astronomije… na momente čak toliko toga, da mi je malo falilo da odbacim to kao hrpu pretencioznog štiva u kojem Mulisch drobi o svemu što je naučio u životu. (digresija, ali pada mi na pamet Ross iz ‘Prijatelja’- “It was five thirty in the morning. And you had rambled on for eighteen pages. FRONT AND BACK!”) Kad sam odagnala osjećaj opće neukosti, prepustila sam se gutanju romana u miru, jer na kraju krajeva divno je napisan. Iako je dosta kompleksan i ne mogu reći da sam sve shvatila, volim one dijelove koje jesam. Pogotovo one kojima sam se od srca nasmijala, a bilo ih je, pogotovo vezanih za meni blisku arhitekturu. Posebno me razveselio dio o Panteonu i oduševljenje koje sam i ja osjetila kad sam se zatekla u Rimu pred tom čudesnom građevinom.

“No je li možda prava arhitektura boli još uvijek mračna crkva puna tamjana, sa stupovima i kipovima i tamnim nišama u kojima gore svijeće pri svjetlucavim slikama, pogubljenim bogovima i svetim posuđem? Nije li to emocionalno bilo mnogo funkcionalnije? To su očito zaboravili vegetarijanski ikonoklasti Bauhausa i De Stijla.”

No nije to samo hrpa, običnom smrtniku, polurazumljivih filozofiranja. Ima tu i ljubavi. Ima čak toliko ljubavi da se upitaš tko tu koga? Ponekad nisam znala čitam li slavnog i nagrađivanog romanopisca ili predložak za novu sezonu meksičke sapunice. Ali i to je ok, jer na kraju- ništa ljudsko nije mi strano. Za ono božansko nisam sigurna. I tu ću prestati pričati o knjizi, jer se bojim da bi mogla otkriti previše… samo ću još reći da ima smrti i to bizarne. Ok. Dosta. Knjiga je kod nas izašla u izdanju Frakture, a ja sam svoj primjerak nabavila na brutalnom sniženju koje povremeno imaju u svom web dućanu. Preporučam da povremeno bacite oko, ako vam se sviđaju njihova izdanja.

Ne morate bijesno ići guglati u drugom tab-u – snimili su i film po knjizi. Skratili ju, izmijenili, raščerečili… kao što svaki film napravi knjizi. Al ajd, probajte ga naći na torrent-u, izazivam vas. Ili još bolje, pročitajte knjigu pa da možemo diskutirati što se to dogodilo Onnu, Maxu i Adi na Kubi.

Prije svega- ispecite kekse- bez toga ne možete ništa. Primjetit ćete da u receptu ima dosta šećera. Nemojte ga smanjivati, jer on čini tu finu čipkastu strukturu keksića. Stavljajte male kuglice smjese na većem razmaku (3-4 cm), da se smjesa što tanje razlije i brže ispeče. Meni su ostali malo zdepasti jer sam ih se žurila potrpati sve u jedan pleh. Ako želite da ispadnu skroz ravni, mislim da bi trebalo izbaciti grubo rezane orašaste plodove i čokoladu (za savršeni okrugli oblik treba i kalup). Nakon što ih izvadite iz pećnice ostavite ih još kratko u plehu, a onda prebacite na rešetku. U toj fazi ih još možete oblikovati u tuljce/kornete, a hlađenjem će se stvrdnuti i zadržati formu. Količina šećera jako utječe na okus, dosta su slatki, iako se fino osjeća cimet i bademi. Preporučam da ih kombinirate sa sladoledom, nekom kremom ili bar vrućim čajem.