Osjećaš li blagu anksioznost kad se sjetiš da je prošlo tek mjesec dana od godišnjeg, a više ga se ni ne sjećaš; da je ljeto kalendarski još na snazi, a obučen si kao da je jesen; da dolaze sve kraći dani i sve duže noći; da te do idućeg godišnjeg dijele mjeseci; a da te do prvih para za neko bijesno prekooceansko putovanje dijele godine…? >> Ono što ti treba su abnormalne količine rafiniranog šećera i glupa serija.
Jeste li znali da su Čupavci zapravo australsko nacionalno jelo koje se naziva Lamingtons? Uistinu je čudesno da nešto tako banalno i nadasve balkansko može izaći iz kuhinje jednog Lorda!
Preporuka za glupu seriju: Wonderland. Mjesto radnje: Sydney, Australija. Oni su mladi, pametni, lijepi i zgodni. Nisu nešto uspješni, ali se trude. Ima ih tucet. Uglavnom svi žive u toj jednoj zgradi koja se zove- Wonderland. Zgrada je udaljena 3 i pol metra od mora. Dečki surfaju, a cure se lijepo oblače. Jako su si dobri, najviše vole priskočit upomoć i uskočit u tuđi krevet. Tu i tamo se čak možeš nasmijati, ako isključiš sve senzore za dobre fore. Ocjena na imdb-u je nerealno visoka, jer je serija dno. Al’ zato ju i voliš, dno je ono što osjećaš nakon što se pozdraviš s ljetom!
No, ima jedna dobra stvar u toj seriji- F.A.T. NIGHTS (food appreciation time), tj. večere na kojima se skupi cijela ekipa, a jedan od njih kuha. Jelo se odabire tematski, tako da svi spremaju, recimo, lazanje i na zadnjoj večeri se glasa za najbolje. Na večeru mogu doći i randomnici (tzv. ljudi s ulice) kao što su bolje/gore polovice ili prijatelji koji nemaju veze s društvom, ali najbitnije je na ulazu ugasiti mobitel i staviti ga u zdjelu. Naglasak (p)ostaje na druženju i hranjenju.
E sad, jeste li znali da su Čupavci zapravo australsko nacionalno jelo koje se naziva Lamingtons? Uistinu je čudesno da nešto tako banalno i nadasve balkansko može izaći iz kuhinje jednog Lorda!
Super mi je kako se oko kolača uvijek nađe neka urbana legenda, nitko uistinu ne zna kako je i gdje nastao pa počnu naklapanja. Tako i oko Lamingtonsa postoji par varijacija na temu, a jedna od njih je da je sluškinji Lorda Lamingtona biskvit upao u čokoladu pa da bi spriječila bacanje hrane i prljanje prstiju ona ga je uvalja u kokos i poslužila.
Australci znaju nekad u sredinu staviti kremu ili pekmez od jagoda, a Novozelanđani su više cool- oni stave onaj od maline. 🙂 Otopite maslac na laganoj vatri pa ostavite da se ohladi. Jaja pjenasto umutite sa šećerom (prvo miksajte jaja, zatim lagano dodavajte šećer pa miksajte još par minuta). U jaja dodajte otopljeni maslac i prosijano brašno s praškom za pecivo. Uzmite najveći pleh koji imate. Ja sam uzela onaj 30x30 cm. Biskvit treba biti što tanji, jer ćete ga na kraju prepoloviti i spojiti. U pleh stavite papir za pečenje i izlijte smjesu. Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 180C 20min. Gotov biskvit izvadite iz pleha na rešetku i ostavite da se ohladi. Kad se biskvit ohladio prerežite ga na pola. U lončić stavite pekmez, zagrijte ga na laganoj vatri (da se lakše može razmazati) pa premažite polovicu biskvita. Drugu polovicu biskvita stavite na prvu. Pekmez možete zamijeniti kremom od čokolade (crne, bijele, mliječne...) ili nutellom. Na laganoj vatri rastopte maslac i čokoladu za kuhanje pa dodajte mlijeko i sve skupa zakuhajte. Biskvit narežite na kocke približno jednake veličine. U svaku kocku zabodite vilicu pa utopite u preljevu od čokolade i bogato uvaljajte u mljeveni kokos.
Za mene su čupavci lagana prevara od kolača (kažu da ni Lord nije bio zadovoljan), ali su snažna reminiscencija na slatko djetinjstvo kad smo ih trpali po par komada pa se gušili, jer su bili presuhi. Zbog svega toga i zato što je gotovo ljeto slijedi dječje-pekmezasti recept…
Sasvim (ne)obični Čupavci
Print Recipe
Ingredients
Instructions
